Grad Čakovec najsjeverniji u Hrvatskoj

Grad Čakovec sjedištem je, najsjevernije u Hrvatskoj, Županije međimurske, te njeno glavno upravno, gospodarsko i kulturno središte. Ima 17.051 stanovnika, a kao gradska općina sa 12 naselja, obuhvaća ukupno 35.533 stanovnika. Čakovec je vrlo živa prometna raskrsnica cestovnih i željezničkih komunikacija prema svim europskim smjerovima. Tradicionalno svake godine gradsko poglavarstvo zajedno sa mnogim sponzorima i turističkom zajednicom Međimurske županije organizira nove manifestacije i nova događanja koja oživljavaju Međimurje. Od Fašnika, Dana Međimurske županije, Majskog muzičkog memorijala, Dana vina “Urbanovo”, Čakovečkog ljeta, Dana Zrinskih i Porcijunkule, Ljeta uz Muru, Dana kruha i plodova zemlje, Assiteja, Jazz Faira, Međunarodnog sajma ekologije i zdrave prehrane, te Sajma “Na to mlado leto”. Ovo je ujedno dovoljno dobar razlog da dođete i posjetite ne samo Čakovec već i okolna Međimurska naselja i doživite nove doživljaje i iskustva.

Povijest grada Čakovca počinje već u I. stoljeću nove ere pod nazivom Aquama. To je rimsko odmorište između rijeka Mure i Drave, u kraju što ga Rimljani nazvaše Insula Muro-Dravana. U 13. stoljeću grof Dimitrus Csaky, viskoki dvorjanin kralja Bele IV., izgradio je na tom mjestu drvenu kulu, pa je vjerojatno da od tuda potječe prvobitni naziv Čakovca – Csakathurn ili Čakov toranj. U 14. stoljeću na tome mjestu grade i dograđuju utvrdu sa palačom mnogobrojni njezini gospodari. Kada vlasnikom utvrde 1547. postaje Nikola Šubić Zrinski Sigetski, ovaj castrum postaje znamenit po graditeljskoj raskoši, a slavan po europskome kulturnom duhu. Taj sjaj nastavljaju i njegovi potomci. Slomom urote zrinsko-frankopanske, te pogubljenjem Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana u Bečkom Novom Mjestu 1671., umire i materijalno i duhovno krasni čakovečki dvor, a život grada Čakovca postaje sve glasniji.

Stari Rimljani su također na proctor današnjeg grada Čakovca smjestili svoje odmorište Aquamu. U 13. stoljeću anali bilježe drveni “Čakov toranj” kao preteču današnjeg grada i njegova imena. Zrinski i drugi gospodari u 16. i 17. stoljeću dižu ga u neosvojiv i raskošan wasserburg uz koji niče slobodan kraljevski grad. Od skromnog srednjovjekovnog oppiduma niklog pored utvrde, Čakovec je, slijdeći dinamičnu eru industrijalizacije sredinom 19. stoljeća – izrastao do danas u moderan europski grad. Zahvaliti za to treba vrijednim svojim žiteljima, ali i potomsku sigetskog, Jurju Zrinskom (1549.-1603.). Grog Juraj 29. svibnja 1579. izdaje povelju, kojom utvrđuje privilegije stanovnicima podgrađa čakovečke utvrde, te stvara osnovu za razvoj Čakovca. Stoga je u slobodarskoj hrvatskoj svijesti grad Čakovec oduvijek bio i ostati će- grad Zrinskih.

Stari grad- najvrjedniji je spomenik svjetovnoga graditeljstva u Čakovcu i Međimurju. Prvi se put spominje u 13. stoljeću. Graditelji su bili plemići iz obitelji Čak (Csak). Godine 1546. dolazi u posjed grofova Zrinski, koji su grad zbog neprestane opasnosti od Turaka pretvorili u modernu renesansnu utvrdu s raskošnom palačom. Današnji izgled dobio je sredinom 18. stoljeća. Od svog osnutka 1954. u njemu je smješten Muzej Međimurja Čakovec. Danas je Stari grad središnji memorijalni prostor Međimurske županije te simbol međimurskog identiteta i tradicije.
Nova vijećnica- Projektirao ju je i sagradio 1869. Valent Morandini u historicističkokm stilu. Od 1869. do 1903. služila je kao zgrada pučke škole, a 1903. dobiva funkciju gradske vijećnice.
Gradska kavana- uređena je u stilu kasne secesije 1913., i to na način kako je uređena kavana Otton u Budimpešti. Ovdje su osnovane mnoge udruge, među kojima i teniski klub koji danas nosi ime po uspješnom tenisaču Franji Punčecu. Upravna zgrada Čakovečkog vlastelinstva (Stara bolnica)- Građena je u neogotičkom stilu od 1857. do 1859. Od 1923. ovdje djeluje Županijska bolnica Čakovec.

Franjevački samostan i crkva Sv.Nikole- Barokni kompleks franjevačkog samostana i župne crkve sv. Nikole izgradili su franjevci na zemljištu koje im je darovao grof Nikola Zrinski 1659. Crkva je građena od 1707. do 1728., a samostan od 1702. do 1756. Okrilje zelenih perivoja do danas je očuvano ovo povijesno srce oko kojeg je izrastao grad po mjeri čovjeka. Vrhunske komunikacije, najmodernija infrastruktura, lijepa hortikultura, gospodarska propulzivnost, dinamičan kulturni i sportski život, sve su to razlozi za ugodan život dvadesetak tisuća žitelja. Turistima se uz povijesnu jezgru nudi odlična gastronomska ponuda, bazeni, mnoštvo sportskih terena, bogat noćni život te atraktivna događanja tijekom cijele godine. Međimurje je vrlo dobro povezano sa svim dijelovima Hrvatske i Europe kvalitetnim prometnicama i raznovrsnim prometnim sredstvima. Lokalna cestovna povezanost u Međimurju je vrlo dobra. Do svih naselja vode asfaltirani i prometnom signalizacijom dobro označena putovi.

Osnovni cestovni pravci su:

-autocesta A4 koji povezuje: Zagreb -Čakovec – granični prijelaz Goričan te se kod Letenya (Mađarska) nastavlja na autocestu M70 (E71, E65) prema Budimpešti.
-državna cesta 209 koji povezuje: Čakovec- granični prijelaz Mursko Središće (HR/SLO) koji pravac se nastavlja prema Lendavi/Murskoj Soboti te graničnom prijelazu Bad Radkesburg (Austrija)
-državna cesta D20 koji povezuje: Varaždin-Čakovec-Prelog-Donja Dubrava- koji pravac se nastavlja na državnu cestu D2 prema Koprivnici odnosno Osijeku.
-državna cesta 208 koja povezuje: Čakovec-granični prijelaz Trnovec (HR/SLO) – a pravac se nastavlja prema Mariboru te granični prijelaz Šentilj (SLO/A)prema Grazu ili autocestom A1 (E57) prema Ljubljani.