Koliko ste zarobljeni u svojim životnim ulogama?

Koliko ste sretni? Koliko ispunjavate svoje želje i potrebe a koliko je vaš život podređen ispunjavanju raznih uloga u kojima se nalazite i u kojima nekada gubite identitet postajući Majka, Poslovni čovjek, Supruga, Pater Familias..?

Sve ono što je poželjno raditi, kako bi trebalo da živite i ponašate se, norme i nepisana pravila sve to utiče na formiranje vaših životnih uloga i toga kako se u njima snalazite i osjećate. Znate već da li ste udati, oženjeni, zaposleni, družite se sa ovim, izlazite sa onim, radite ovakav ili onakav posao, imate ili nemate djecu, pritisak sredine, naročito kada dolazi od nama bliskih osoba može imati veliki utjecaj na nas, toliki da podlegnemo tom pritisku i nađemo se za koju godinu zarobljeni u ulozi i na mjestu na kome nismo sebe vidjeli ranije…

Ti utjecaji su toliko jaki da će im veliki broj ljudi vremenom podleći potiskujući svoje unutrašnje impulse za nečim drugim i različitim od očekivanog ne bi li izbjegli osude familije i okruženja, radeći ono što po procjeni drugih ne priliči njihovom spolu, godinama, statusu itd.

Nemojte čekati da zaista bude prekasno za neke stvari! Dozvolite sebi da uradite ono što želite, da ispunite san koji ste imali, neka je i najluđi i najopasniji na svijetu, nemojte se stalno osvrtati i tražiti odobrenje od okruženja za ono što raditi i gurati svoje snove pod tepih samo da bi izbjegli osudu, Pa od koga? Da li vam je to ZAISTA bitno?

Očekivanja su konstrukcija koju vam nameće društvo, vaše okruženje i koja nas ako se prepustimo zarobe u okviru nevidljivih granica koje što više vremena prolazi manje i manje snage i entuzijazma imamo da pređemo. I ma koliko te granice bile nevidljive tu su poput staklenog zida koji smo sami sebi postavili i u koji udaramo. Ali to nisu STVARNE prepreke, jer su stvarne prepreke samo u nama i načinu na koji mi sami razmišljamo i pristupamo životu.

Naše granice su u našim glavama, pravimo ih sami daleko više nego što ih itko drugi može napraviti. Izbacite iz glave ono što će selo reći (jer će uvijek nešto da kaže…), pogledajte u sebe i prepoznajte koje su od životnih uloga vaš izbor a koje su vam nametnute i radite onako kako osjećate da treba.

I ako već treba da žalite, onda žalite zbog toga što ste nešto uradili, a ne zbog svega što ste u životu propustili uraditi.