Šibenik, grad moje mladosti

Šibenik je smješten gotovo na središnjem dijelu hrvatske obale Jadrana, u slikovitom, razvedenom zaljevu u koji utječe Krka, jedna od najljepših kraških rijeka Hrvatske. Danas je Šibenik administrativno – politički, gospodarski i društveno – kulturni centar Šibensko – kninske županije, kojoj se područje prostire uz obalu izmedju zadarskog i splitskog primorja u dužini oko 100 km, a u unutrašnjosti joj zaledje dopire do bila Dinare, udaljenog 45 km. Šibensko-kninska županija obuhvaća površinu od 1860 km2 i sastoji se od otočnog i obalnog dijela, te zaledja. Otočni dio Šibensko – kninske županije sastoji se od 242 otoka, otočića i nadmorska grebena. Taj arhipelag se nalazi pretežno u sjeverozapadnom dijelu šibenskog akvatorija, ističe se razvedenošću, ogoljelošću svojih površina i slabom naseljenošću – u šibenskom području svega je 10 otočkih naselja. Najbrojnija otočna skupina Kornati, poznata je po bizarnosti svojih oblika i raskoši prirodnih ljepota. Iz Šibenskog zaljeva, dugačkog 10 km i širokog 300 – 1200 metara, izlazi se na otvoreno more i otočno područje kroz uski krivudavi kanal. Obalno područje šibenskog kraja dopire samo nekoliko kilometara od mora, do brdskog niza Trtar i na jugoistoku do bila Svilaje. Ovaj prostor na kojem živi veći dio stanovnika županije, doživio je snažnu urbanizaciju poslije II svjetskog rata. Ovdje su smješteni gotovo svi proizvodni kapaciteti i koncentrirana gotovo sva gospodarska djelatnost i snaga županije.

U primorskom dijelu regije klima je izrazito mediteranska, a njezin ja veliki utjecaj i na kontinentalnom prostoru regije. Na obalnom prostoru vrlo je visoka srednja godišnja osunčanost (2710 sati), prema unutrašnjosti insolacija se smanjuje. Temperature su ljeti relativno visoke, međutim ublažuje ih ugodan vjetar maestral koji puše s mora ka kopnu. Uz obalu su zime umjerene ili blage. Oborina je najviše zimi, a ljeta su pretežno suha. U najvećem dijelu šibenske regije prevladavaju vjetrovi bura i jugo, uz obalni pojas i osvježavajući maestral. Reljefnu sliku šibenskog područja karakteriziraju brdski vapnenački grebeni (Trtar se proteže sa svojim nizom prema jugoistoku, a ispred njega je niži, šibensko – primorski), zatim udoline (Gornje i Donje polje) i zaravni – osnova poljodjelstva. Od biljnog pokrivača najviše je zastupljena smrča u zaledu i makija u priobalno – otočkim predjelima. Za šibensko područje je karakteristična mediteranska klima s vručim ljetima koje razblažuje maestral, i suhim zimama. Šibenik, najstariji samorodni hrvatski grad na Jadranu, nalazi se u najzaštićenijoj prirodnoj luci, posred istočne obale Jadranskog mora, prastarog mare Adriaticuma, na ušću ljepotice Krke, na izvorima bogate hrvatske povijesti, vjerojatno na mjestu gdje su neki od prvih doseljenih Hrvata ugledali plavo more, čudljivo i lijepo, koje ih je vjekovima branilo i štitilo, hranilo i čuvalo.

Grad ima izuzetno značajan prometni položaj, dobre veze omogućuju izravne komunikacije. Okosnica je Jadranska turisticka cesta s odvojcima do Drniša (33km) i Knina (55km) te dalje u unutrašnjost Hrvatske. Značajna je prometnica i železnička pruga koja vodi prema Zagrebu i Splitu. Zračni se promet odvija preko zračne luke “Split” u Kaštelima (45km) i zračne luke Zemunik (50 km) od Šibenika. Novoizgrađena autocesta “Dalmatina” još je kvalitetnije povezala Šibenik s ostalim dijelovima Hrvatske, te Europom.

Gradska povijesna jezgra- U povijesnu gradsku jezgru pristup je moguć sa svih strana. Glavni je s Poljane koja ima značenje središnjeg prostora današnje sveukupne aglomeracije Šibenika. Na jugozapadnoj strani Poljane su do 1864. stajala glavna gradska vrata. S lijeve strane ulaza su ostaci gradskog bedema s gotičkom skulpturom sv. Mihovila, zaštitnika grada. S lijeve strane je neorenesansna zgrada kazališta, za javnost otvorena 1870. godine. U ovom najvećem dijelu povijesne gradske jezgre, mnogo je većih i manjih prostora koji predstavljaju osebuje cjeline ambijentalnih vrijednosti i stambenog graditeljstva (Trg Ivana Pavla II, Dobric, Trg Republike Hrvatske itd.). Medu objektima reprezentativne stambene arhitekture ističu se palače šibenskog gradskog plemstva. Središnji gradski trg Današnji Trg Republike Hrvatske, negdašnja Plathea communis, stoljećima je bio središte javnog i društvenog života srednjevjekovnog Šibenika. Njegovo formiranje i uredenje dovršeno je u XVI. st. Oko trga nalaze se nareprezentativniji objekti šibenskog graditeljstva: katedrala, vijećnica, mala lođa, kneževa i biskupska palača te sklop kamenih patricijskih palača.

Katedrala Sv. Jakova (Šibenska katedrala)- podno utvrde (castruma), na dijelu strme padine brijega, na prostoru od današnjeg duplog bedema u Docu do katedrale, nastalo je prvo urbano tkivo Šibenika. To je Šibenik iz XI stoljeća koji se spominje u isparvama hrvatskih kraljeva. Šibenska katedrala je trobrodna bazilika i vrhom u obliku kupole. U XV st, razvija se graditeljstvo predvodeno Jurjem Dalmatincem, te renesansnim graditeljem Nikolom Firentincem . Uz velebnu katedralu podižu se i druge crkve, palače, gradski trgovi i ulice. U XIX. stoljeću za vladavine Austrije dolazi do sustavnog rušenja jednog dijela zidina koje su okruživale grad. Ipak, cjelovitost je stare urbane aglomeracije dobro sačuvana, a tvore je predjeli Grad, Dolac i Gorica. Po svojoj ljepoti, konstrukcijskim posebnostima i stilskim značajkama, nije samo najveći i najvrjedniji objekt graditeljskog nasljeđa Šibenika, već je ona po tomu jedinstveni spomenik europskog sakralnog graditeljstva, uvršten 2001. godine u svjetsku baštinu UNESCO-a. Najimpozantniji dio hrama su krov i kupola. Kao i ostali dijelovi crkve, izrađeni su isključivo od kamena. Podignuta je na južnoj strani središnjeg starog gradskog trga, na mjestu romaničke crkve sv. Jakova. Ideja o gradnji velikog katedralnog hrama datira od 1298.g. kada je Šibenik dobio vlastitu biskupiju i naslov grada. odluka o gradnji i početku pripremnih radova donesena je 1402.g. Gradnja je, međutim, započela tek 1431. i trajala uz prekide do 1536. godine.Veliko vijeće Šibenika pozvalo je i postavilo za glavnog graditelja katedrale Jurja Matvejeva Dalmatinca , koji se likovno obrazovao i nalazio u Veneciji. On je gradnju hrama vodio sve do kraja života 1475. g. Taj veliki majstor kasne ( cvjetne ) gotike, svojim je zamislima i zahvatima promijenio prvobitnu koncepciju crkve. Posebnu pozornost zaslužuje krstionica hrama, koju je Juraj Dalmatinac smjestio u prizemlje južne apside. Obilje skulptorskog ukrasa najdojmljivija je oznaka krstionice, a u dekorativnim motivima ljudski je lik najzastupljeniji.

Urbani kompleksi Dolac i Gorica- nastali su u najstrmijem dijelu uzvisine, zapadno od Grada. Karakteriziraju ih male i vrlo uske, većinom stepenićaste ulice koje se granaju u svim smjerovima. Nad kompleksom Dolca dominira crkva sv. Križa. izgrađena 1605.-1608. g. Dolačka crkva štovana je osobito od postavljanja raspela koje je, kako tradicija priča doplovilo Krkom. U obalnom dijelu Dolca nalazi se veliki arhitektonski kompleks negdašnjeg ženskog benediktinskog samostana svete Katarine (Kvartir). Za vrijeme francuske uprave 1806. opatice su morale napustiti samostan koji su francuske vojne vlasti uzele za svoje potrebe. Danas je taj kulturno- povijesni spomenik stambeni objekt.

Kneževa palača- Sačuvana su dva krila ovog nekoć mnogo većeg zdanja u koje je uredovao i boravio najviši predstavnik mletačke vlasti u komuni-gradski knez-kapetan. Po sredini južnog krila gotički je prolaz s gradskim vratima. Na zapadnom krilu okrenutom sakristiji katedrale, dvoja su vrata jadnostavnih kamenih okvira. Godine 1975. dovršena je adaptacija Kneževe palače u za funkciju Muzeja grada Šibenika.

Gradska vijećnica- nalazi se na središnjem gradskom trgu ( Republike Hrvatske ), negdašnjoj Plathei communis. To je vrlo skladna i prozračna renesansna građevina podignuta 1533. – 1536. godine. Prizemlje obuhvaća trijem s polukružnim lukovima što se oslanjaju na lukove, odakle se prilazilo negdašnjim uredima komunalne uprave. Na katu je reprezentativna dvorana u kojoj su se sastajala gradska vijeća. U prosincu 1943. prilikom savezničkog zračnog bombardiranja vijećnica je bila potpuno razorena. Nakon rata restaurirana je u izvornom obliku i izgledu, a unutrašnjost prostorno organizirana i opremljena u skladu s potrebama nove funkcije.

Šibenska rivijera smjestila se na području srednje Dalmacije. Silnom ljepotom svojih brojnih krajolika, slikovitih mjesta kao i bogatstvom kulturno povijesnih spomenika pravi je dragulj u turističkoj ponudi. Na njezinom prostoru rijeka Krka u svom kratkom toku od 72 km, probija se dubokim kanjonima prema moru, stvarajući brojne slapove, kaskade i jezera. Prema zemljopisnom položaju rivijera je složena prirodna cjelina, a prema reljefu, klimatskim, vegetacijskim, demografskim, socijalnim kulturnim i gospodarskim obilježljima izdavaju se otočno, zagorsko i obalno područje s gradom Šibenikom kao gospodarskim, kulturnim i administrativnim središtem rivijere.

Šibenski arhipelag čine otoci: Kornati, Zlarin, Prvić, Kaprije, Žirje, Obonjan, Kakan, Krapanj i Murter. Nacionalni parkovi Krka i Kornati pored brojnih malih mjesta krase ovo područje posebnim prirodnim ljepotama, a isto tako lako je uočiti da je raznolikost ovog prostora od davnine privlačila čovjeka o čemu svjedoče diljem rivijere sačuvani tragovi prošlosti, od prapovijesnih građevina i rimskih naselja do srednjovjekovnih i renesansnih utvrda i građevina. Grad Šibenik s 42.000 stanovnika sjedište je županije, a ističe se svojim jedinstvenim položajem na obroncima brežuljaka sa sjeverne strane slikovitog i prostranog zaljeva na ušču rijeke Krke koji je kanalom Sv. Ante spojen s morem. Šibenik su utemeljili Hrvati prije više od 1000 godina pa je prema tome najstariji samorodan hrvatski grad na istočnoj obali Jadrana. Zbog razvedenosti obale posebno u NP Kornati intezivno se razvio nautički turizam. Danas se na području rivijere nalazi 9 marina. Mjesta Šibenske rivijere su : Pirovac, Tisno, Tribunj, Vodice, Srima, Brodarica, Žaborić, Grebaštica, Šparadići, Primošten i Rogoznica. Njihova ambijentalna specifičnost, prostorna autonomnost i posebnost, izvan svake prometne vreve i radne užurbanosti gradova omogućuje opuštanje odmor, rekreaciju u prirodnim ambijentima obogaćenim mirisom mediteranskog bilja i mora.

Otok Žirje- površinom od 15,43 km2, najveći je od svih otoka u šibenskom arhipelagu. Kao dio vanjskog otočnog niza ujedno je i najudaljeniji od Šibenika (11 NM). Otok se pruža dinarskim smjerom u duljini od 12 km, sa prosječnom širinom 1,2 km, a najvećom 2,5 km. Oko otoka leže brojni, prekrasni otočići. Konfiguracija tla čini brojne uvale a time i dugu obalnu liniju (39,2 km). Kao zaklonište za male brodove služe uvale Mala i Vela Stupica te Tratinska, a brod iz Šibenika (pruga) pristaje u uvali Muna koja je dosta izložena buri. Kao i na svim otocima šibenskog okružja, klimu Žirja karakteriziraju blage zime, topla ljeta i relativno mala kolebanja između najtoplijeg i najhladnijeg mjeseca. Prosječna godišnja temperatura je 15,6 °C. Oborina koje se javljaju u obliku kiše, rijetko grada, a izuzetno snijega, ima najviše u zimskoj polovici godine i to prosječno padne 753 mm godišnje.

Žirje je prepoznatljivo po prirodnim ljepotama, bistrini i plavetnilu mora te nekolicini vrijednih i zanimljvih kulturno povijesnih spomenika. Najviši je vrh Kapić (131m). Prirodni biljni pokrov sastoji se najvećim dijelom od makije koja se zbog odsustva poljoprivrednih aktivnosti i dalje širi. Od poljoprivrednih kultura uglavnom se uzgaja vinova loza, maslina, smokva i nešto voća. Otok Žirje nema vodotoka, a jedini su površinski tokovi – bujice, koje nastaju za vrijeme naglih kiša. Na najnižem dijelu, u sredini polja površine 1 km2., kojemu je dno prekriveno debelim slojem crljenice, zadržava se gotovo cijele godine voda. Stanovnici Žirja su se od davnina bavili zemljoradnjom. Uzgajali su vinovu lozu, masline, smokve, više vrsta povrća, au novije vrijeme poznatu vrstu zelenih šljiva. Uz to je u privređivanju Žirjana važnu ulogu zauzimalo ribarstvo, jer je more oko otoka bogato ribom.

Žirje se ističe prirodnim ljepotama, bistrinom i plavetnilom mora. Na otoku je i nekoliko vrijednih i zanimljivih kulturno-povijesnih spomenika. Tijekom godine otok Žirje je vrlo dobro povezan s brodskim (2 puta dnevno) i trajektnim linijama (2 puta mjesečno izvan sezone, a tijekom ljetne sezone jednom tjedno) iz luke Šibenik. Tako se na otok može stići i automobilom jer na Žirju postoji i solidna prometna infrastruktura (asfaltirane ceste i makada u dužini od preko 15 km. Vezu sa otokom održavaju Jadrolinija iz Rijeke i turistička agencija Ivante Tours iz Šibenika.
Kaprije- mali otok u razvedenom šibenskom arhipelagu, 40 ili 70 minuta plovidbe redovnom linijom iz Šibenika. Od Italije ga dijele samo otoci Kakan, Žirje i kristalno čisto more. Otok je dobio ime po mediteranskoj biljci kaparu čiji pupoljci služe kao začin, koje je vjerojatno ovdje bilo u izobilju u vrijeme kad su otok naselili Šibenčani sklanjajući se od napada Turaka u 16. i 17. stoljeću. Tada je sagrađena i kaprijska crkva Sv.Petra. U 14. i 15. stoljeću otok je pripadao šibenskim plemenitaškim obiteljima. Na Kapriju postoji samo jedno naselje sa stotinjak stalnih stanovnika, poštom, ambulantom, trgovinom, te nekoliko šarmantnih barova i restorana koje naročito cijene nautičari pa često radi ručka ili večere navrate na Kaprije (među poznatim redovnim gostima ističe se bračni par Ecclestone). Kad predvečer prošetate do centra i prođete rivom pored glavnog trga na kojem lokalni klinci igraju nogomet ‘na male branke’, a stariji mještani malo dalje igraju na balote, poželjet ćete da se nikad više ne vratite u stvarnost svakodnevice.

Uvala Kaprija, prirodno zaštićena od svih vjetrova, u suton zatreperi obasjana lampicama s jarbola jedrilica koje nakon cjelodnevnog krstarenja po susjednim Kornatima uplovljavaju i bacaju sidro kako bi ovdje bezbrižno prenoćili. A s novim rađanjem sunca, za jutarnje bonace, opet se otiskuju i nečujno klize u beskraj plavetnila. Zahvaljujući velikoj udaljenosti od gradova, industrije ili bilo kakvog drugog izvora zagađenja, obale otoka Kaprija oplakuje more iznimne čistoće. Brzim brodom ”Ivante” plovidba do Kaprija traje 40 minuta, a cijena karte iznosi Jadrolinijom 18 kn (2,50 €) ili Ivante 11 kn (1,50 €).

Zlarin- često se nazivao zlatnim otokom, zelenim otokom i otokom koralja. Jedan je od najbližih otoka šibenskog arhipelaga, udaljen od kopna oko jedne nautičke milje. Prvi pisani dokumenti o Zlarinu datiraju iz 1386. godine. No, Zlarin je mnogo stariji, što potvrđuju pronađeni predmeti iz vremena neolita te iz rimskog doba. Prvi doseljenici na otok dolaze u 13. stoljeću, a u drugom doseljeničkom valu, u 16. i 17. stoljeću, tražeći zaklon od turskih osvajanja, nastanjuje se današnje mjesto Zlarin. Od povijesnih spomenika, najstarija je gotička crkva Gospa od Rašelja, iz 15. stoljeća. 1740. godine, na ostacima stare crkve, sagrađena je u baroknom stilu nova crkva Velike Gospe. Kapela sv. Roka te kapela sv. Šimuna građene su sredinom 17. stoljeća. Nekadašnji stanovnici Zlarina uglavnom su se bavili zemljoradnjom i ribarstvom, no ono po čemu su osobito poznati Zlarin jeste koraljska i pomorska djelatnost. Vađenje i obrada koralja spominju se još u 15. stoljeću, a Zlarinu su donijeli blistave gospodarske trenutke, sve do kraha ove grane privrede, početkom 20. stoljeća. Brojno stanovništvo bilo je tada prisiljeno emigrirati. Unatoč svemu, i danas na Zlarinu djeluje koraljarnica u kojoj se vrši ručna obrada koralja te prodaja izrađenog nakita.

Žitelji Zlarina uglavnom su zaposleni u šibenskoj privredi, ali i dalje vjerni svojim tradicionalnim zanimanjima gdje zasigurno spada i turizam. Jer, idilična netaknuta priroda, guste borove šume, raznovrsne plaže te mnogobrojne skrivene uvale, osvojit će svakog izletnika. Uživajući u suncu i čistoći zlarinskog mora, utočište ovdje pronalaze domaći i strani posjetitelji, ali i nautičari, koristeći sidrište prirodno zaštićene luke. Smještaj je osiguran u hotelu te sobama i apartmanima obiteljskih kuća. U nekoliko restauracija turisti će uživati domaće specijalitete, a zahvaljujući dobroj brodskoj povezanosti, uvijek mogu “skoknuti” do Šibenika, Prvića ili Vodica. I jedna zanimljivost: znate li tko je izumitelj svjetiljki Maglite koje su osvojile svijet, a koje koristi čak i američka policija? Zlarinjanin Ante Maglica. Emigrirajući u Ameriku, kroz dugi niz godina poklonio je svijetu više od stotinu patenata, a donacijama potpomaže i svoj zlatni otok- Zlarin.

Prvić- udaljen od kopna nešto više od pola milje, otok Prvić u šibenskom arhipelagu spada u red otoka najbližih kopnu. Prirodni je nastavak otoka Zlarina što dokazuju brojni podmorski plićaci te greben Raženik i otočić Lupac. Prvić Prvić ima ukupnu površinu 2,37km2, a prostire se u dužini 3,1km, od sjevernog rta sv. Luce do južnog rta sv. Ante. Naseljen je u ranom srednjem vijeku, a pretpostavlja se da mu ime potječe od riječi Prvica ili Prvina, nazivu proljetnog boga iz vremena starih Hrvata. Intenzivnije naseljavanje ovog otoka odvija se u 15. stoljeću kad su pred naletima Turaka svoje utočište ovdje pronašli mnogi doseljenici sa kopna. Prvo je nastalo naselje Luka, a nedugo zatim naselje Šepurine. Prvić Luka nalazi se na jugoistočnoj strani otoka, u prirodno dobro zaštićenoj uvali Luka. Nakon dolaska fratara glagoljaša, 1461. godine, počela je izgradnja crkve sv. Marije sa samostanom.

Šepurine- su smještene na jugozapadnoj strani otoka. Prvić Uz obalu je podignuta crkva sv. Roka, dovršena 1620. godine, u kojoj se nalazi vrijedni drveni oltar ukrašen bogatom baroknom ornamentikom. Nova župna crkva Velike Gospe izgrađena je 1878. godine, a najstariji sakralni objekt čini crkva Gospina Pohođenja, iz 1479. godine, obnovljena 1878. Nekadašnji stanovnici Prvića bavili su se poljoprivredom i stočarstvom, unatoč tome što kvalitetna polja nisu bila na otoku već na kopnu, oko Tribunja, Vodica i Srime. Stoku su napasali na susjednim otocima Tijat i Zmajan. A današnje stanovništvo uglavnom je zaposleno u šibenskoj privredi, ali je i dalje vjerno uzgoju smokve, masline i vinove loze te ribarstvu. U novije vrijeme Prvić postaje i ozbiljna turistička destinacija. Prvić Povezan je s okolnim mjestima redovitim brodskim linijama Šibenik-Zlarin-Prvić-Vodice. Sunčane plaže, mirisna hladovina mediteranskog bora i stare kamene kuće uz samu obalu, mame mnoge posjetitelje. Posebice poklonike mirnog i diskretnog ljetnog ugođaja, koji u prekrasnom pogledu na okolni arhipelag sa prvičkih brežuljaka, čistom moru i slikovitim uvalama i uvalicama, pronalaze upravo ono što su željeli, a to je odmor. Smještaj im je osiguran u sobama i apartmanima privatnih obiteljskih kuća.

Obonjan- je otok, naselje, grad i cijeli jedan mali kontinent čije je postojanje “izmišljeno” radi mladih i njihovog slobodnog vremena. Izgradnju Obonjana, nekoć nenaseljena otoka, počeli su mladi ljudi, izviđači. U zemljopisnim kartama ime mu je upisano upravo tako, no odavna se za to malo kopno okruženo morem ustalio jedan naziv: Otok mladosti. Tako se danas zove i tvrtka koja organizira odmor djece i mladeži.