Virovitica, grad kružnih tokova

Grad Virovitica sjedište je Virovitičko podravske županije, najzapadnije od pet županija istočne Hrvatske, koja osim Virovitice obuhvaća gradove Slatinu i Orahovicu te općine Pitomača, Špišić Bukovica, Lukač, Gradina, Suhopolje, Voćin, Sopje, Čađavica, Nova Bukovica, Mikleuš, Zdenci, Crnac i Čačinci. Grad Virovitica obuhvaća područje od 178,4917 km2 sa 11 naselja: Čemernica, Golo Brdo, Jasenaš, Korija, Milanovac, Podgorje, Požari, Rezovac, Rezovačke Krčevine, Sveti Đurađ i Virovitica.

Starije paleolitsko stanovništvo nestalo je relativno brzo, a zamijenilo ga je mlađe i naprednije neolitsko. Ta novija populacija bavi se isključivo poljoprivredom i stočarstvom, a prebivaju u prvim stalnim selištima s malim nastambama u obliku pletara ili busara, koje su često poluukopane u zemlju. Najstarije naseobine ljudi na virovitičkom području susrećemo u obližnjem brdskom zaleđu Bilogore. Paleolitski ljudi bili su lovci ili sakupljači hrane, a kretali su se prostranstvima od brdskih lokaliteta do šumskih lovišta u blizini rijeke Drave. Zimi su odlazili dalje na zapad do svojih pećinskih skloništa u kojima su uz vatru i prikupljene zalihe, čekali da prođe zima.Na terenu oko današnje Virovitice u vremenu prethistorije, živjela su razna ilirsko panonska plemena, o kojima danas ponešto znamo isključivo preko arheoloških nalaza. Prve sigurnije informacije o ovdašnjim plemenima i naseljima, donose antički zemljopisci. Tadašnjim panonskim krajolicima oko rijeke Drave dominirale su i dalje, prostrane hrastove šume, i gotovo neprohodne močvare. U 6. Stoljeću, u ovdašnje krajeve su počeli pristizati Slaveni i Avari. Od važnijih događaja koji su se tada zbili, treba spomenuti pobjedu Hrvata nad Avarima, i od tog trenutka na čitavom prostoru savsko-dravskog međuriječja, dominiraju Slaveni.

U zatvorenim srednjovjekovnim vlastelinstvima, stanovništvo se slabo obnavljalo novim doseljenicima, pa su tu negativnu pojavu, ugarsko-hrvatski vladari pokušavali izmijeniti izdavanjem pisanih povelja, na temelju kojih su pojedina veća selišta dobivala status povlaštenih trgovišta s odgovarajućim slobodama. Kralj Bela IV. 26. studenoga 1242. Godine izdao je u Virovitici Zlatnu bulu kojom je Zagreb dobio status slobodnoga i kraljevskog grada. U latinski pisanim ispravama 13. stoljeća, Virovitica se spominje u obliku Wereuce, Wereuche, Veruche ili Verouche, pa se smatra da se na jeziku tadašnjih hrvatskih starosjedilaca izgovarala kao Verevče. Taj je naziv Virovitica dobila najvjerojatnije prema potoku koji je silazio s obližnje Bilogore i protjecao pored samoga naselja. Danas se taj potok zove Ođenica. Virovitičko područje i okolna mjesta tokom XV.st. obilježile su seljačke bune sve do najezde i napada Turaka u XVI.stoljeću. Tako je do kraja 16. stoljeća, Virovitica dobila tipičan izgled turske kasabe. Nakon oslobođenja Virovitice od Turaka, ubrzo su oslobođena okolna mjesta.
Razvoj Virovitice i njezina kotara odvijao se i tijekom prve polovine 18. stoljeća vrlo sporo. Da pospješi gospodarski napredak ovog dijela Podravine, kralj Karlo VI počeo je prodavati zemlju stranim velikašima. Dolaskom na vlast Marije Terezije, virovitičko vlastelinstvo dolazi u posjed feudalca Marka Pejačevića, a preko njegovih potomaka, naslijedio ga je grof Josip Pejačević. Pejačević je dao isušiti močvaru Rogovac i zasaditi velike voćnjake, uzgajao je ribu u uređenim ribnjacima, osnovao je dobro uređene vinograde te dao naseliti mnoge, do tada puste virovitičke lokalitete. Pejačevićev dvorac i park, nalaze se i danas u samom središtu Virovitice i spadaju u kategoriju najljepših kulturno povijesnih znamenitosti ovoga kraja, na čega su Virovitičani posebno ponosni. Park je danas omiljeno okupljalište Virovitičana, željnih odmora u prirodi. U njemu se nalaze impozantna stabla, stara između 150 i 180 godina, a neka možda i više od 200 godina. Park oko dvorca, zaštićen je kao spomenik prirode (spomenik vrtne arhitekture – park) i sadrži 88 biljnih vrsta.

Od kulturnih manifestacija danas u Virovitici krajem srpnja i tijekom kolovoza svake godine, a povodom dana grada Virovitice, 16. kolovoza tj. dana svetog Roka, zaštitnika grada, u Virovitici se održavau brojne kulturne i športske manifestacije uz obilje koncerata ozbiljne i zabavne glazbe. Također se održavaju brojne izložbe, promocije knjiga itd.Raspodjela stanovništva iz popisa 2001. godine prikazana slijedećom shemom pokazuje da je gotovo 70% stanovništva koncentrirano u Virovitici. Tradicionalna manifestacija grada Virovitice je mjesec prosinac koji je rezerviran za kulturu u kojemu se održavaju brojne kulturne manifestacije kao što su: predstavljanje knjiga, izložbe, kazališne predstave za odrasle i djecu, koncerti klasične glazbe i tradicionalni novogodišnji malonogometni turnir kluba MNK Virovitica.
Virovitica je mjesto i grad onih posjetitelja koji ciljaju na vikend odmor i provođenje vremena u prirodi. Idealan u rano proljeće, za uživanje na suncu, šetnju glavnim gradskim trgom, istraživanje lokalnih ulica, mjesnih običaja i višestoljetne Virovitičke tradicije i kulture.
Gradsko kazalište- Virovitička kazališna tradicija održala se i u teškim vremenima kada su se u drugim gradovima kazališta gasila i to zahvaljujući potpori koju su joj davali građani Virovitice. Kazališni umjetnici vraćali su kvalitetom. U više od šest desetljeća postojanja priredili su više od četiri stotine premijera i odigrali preko 8000 predstava. Danas se ustalila brojka od šest premijera i oko 200 predstava u sezoni. Polovica predstava odigra se u Virovitici gdje, statistički gledano, svaki građanin barem jednom godišnje pogleda predstavu, a ostale igraju u svim ostalim dijelovima Hrvatske, ali i izvan nje. Kod odabira premijernih naslova jednaka pažnja posvećuje se djeci i odraslima. Takva repertoarna politika, unazad petnaestak godina, Kazalištu Virovitica omogućuje sudjelovanje na gotovo svim hrvatskim kazališnim festivalima.

Muzej grada- smješten je u središtu grada, u dvorcu Pejačević koji je smješten u Gradskom parku. Nalazi se na Podravskoj magistrali koja prolazi kroz centar Virovitice. U njemu se čuva brojne vrijedne kulturno-povijesne,dokumentacijske, etnografske i likovne zbirke uz zanimljive arheološke nalaze. Od željezničkog kolodvora potrebno je 20 min (pješice) i 5 min od autobusnog kolodvora (pješice). Stručno vodstvo organiziramo za sve posjetitelje, veće grupe i grupe izvan radnog vremena, ali ih je potrebno dogovoriti telefonom. Moguća su vodstva i na engleskom jeziku. Oko parka i dvorca postoji parkiralište uz naplatu. Dopušteno je fotografiranje i snimanje samo jednog dijela građe, uz prethodni dogovor s kustosom. U zapadnom dijelu podruma dvorca Pejačević uređen je restoran “Dvorac”, koji radi od 8 do 23 sata, petkom i subotom d 8 do 2 sata, a nedjeljom od 10 do 23h.Vrijeme rada muzeja je ponedjeljkom i petkom od 11,00 do 14,00h, te utorkom, srijedom i četvrtkom od 13,00 do 19,00h. Također muzej je otvoren i subotom od 10,00 do 13,00h.