Zadovoljna

U današnje vrijeme izreka da nije bitno što znate već koga znate iz dana u dan potvrđuje svoj smisao. Koliko god mislili da je znanje po sebi nekada dovoljno da postignete ono što želite, i da je za uspeh dovoljno da neko primijeti kakvim umijećem i vještinama u vašoj struci baratate – priča se tu ne završava.

Povezivanje sa drugim ljudima, upoznavanje, komunikacija i razmjena informacija i ideja postala je jednostavno potreba današnjeg života i poslovanja, koja je u posljednjim godinama sve više i više izražena. Sve je manje profesija koje vam dozvoljavaju da funkcionirate bez razrađene mreže poznanika i prijatelja, a i ako dozvoljavaju vidi se razlika između ljudi koji su sposobni da se sa ljudima iz struke povežu i efikasno komuniciraju, samim time i napreduju te onih koji nisu

Često se mnogi žale da to nije fer i osjećaju iskreno povrijeđeni u ovakvim situacijama, shvaćajući da možda realno imaju mnogo više stručnih znanja i sposobnosti u nekom polju od kolege koji je brže napredovao, međutim nisu samo stručna znanja ono što je bitno, osobine ličnosti su druga komponenta koja će u mnogim situacijama pretegnuti u odnosu na stručnost.

Ekstrovertnost i introvertnost su dimenzije ličnosti koje se nalaze na suprotnim krajevima a opisuju se na koji funkcionirate prije svega u sferi socijalnih kontakta i usmjerenosti prema samom sebi ili prema svom okruženju. Ekstrovertna osoba voli dinamično okruženje, energiju prikuplja putem društvenih kontakta, komunikativna je, lako stupa u konverzaciju, ne smeta joj da je u centru pažnje. Introvertna osoba je više usmjerena ka samom sebi, i zadovoljstvo pronalazi u aktivnostima koje obavlja sam,eventualno u društvu bliske osobe.

Introvertnu osobu ne treba miješati sa stidljivom osobom jer te dvije stvari nisu identične. Stidljiva osoba osjeća anksioznost, uznemirena je i nervozna u situacijama koje joj ne prijaju, može imati želju da se druži i bude okružena ljudima ali je to zbog osjećaja stida potisnuto. Introvertna, sa druge strane, nema problema sa anksioznošću, često je i sjajan komunikator u situacijama kada baš mora da to radi, ali jednostavno nije zainteresirana da ima i održava veliki broj kontakta, a previše dinamično okruženje ga zamara i crpi mu energiju.

Danas, kada se komunikativnost, kontakti, sposobnost pregovaranja i slično visoko vrednuju, jasno je da su ekstroverti samim tim što su takvi kakvi jesu u prednosti. U prednosti su jer poznaju mnogo ljudi, u prednosti su i kad ih ne poznaju jer će lakše uspostaviti kontakt, u prednosti su često čak i prilikom prijema za posao. U društvu u kome je sposobnost komunikacija tako visoko cijenjena, introvertnost gotovo da je počela da se smatra manom.

Međutim uz malo vježbe i strpljenja i introvertna osoba može da bez problema nauči odnosno da počne efikasno uspostavljati kontakte, upoznaje se i komunicira sa ljudima u različitim situacijama.

1. Budući da interakcija sa ljudima za vas nije motivacija, shvatite networking kao investiciju a ne kao nužno zlo.
2. Koliko god željeli izbjeći sva moguća društvena događanja potrudite se da ni jedno ne propustite. I pored toga, zadajte sebi cilj da razgovarate i razmijenite vizitkarte sa barem jednom nepoznatom osobom. Jednom kad probijete led, povećajte broj.
3. Razmislite unaprijed o temama za neobavezan razgovor. Da, znam kako ovo smiješno zvuči ali jedan od problema introverta je upravo taj što im teme ne dolaze lako i spontano i nekada prosto ne znaju što bi pričali sa drugima.
4. Smislite kako ćete se predstaviti drugima. Introvertne osobe ne vole mnogo govoriti o sebi ali suština poslovnog povezivanja je upravo da se predstavite drugima i to uradite na odgovarajući način koji nije ni previše zadržan ni previše nametljiv.
5. Iskoristite svoje prednosti. Introvertne osobe ne pričaju puno o sebi ali su dobri slušatelji, a ljudi vole da ih slušaju. Slušajte sugovornike pažljivo i dajte im odgovarajuću povratnu informaciju po potrebi. Također ukoliko razgovor nije fokusiran direktno na vas osjećati ćete se vjerojatno prijatnije, naročito ako ste početnik.
6. Obucite odjeću u kojoj se dobro osjećate. Posljednja stvar o kojoj želite razmišljati je da li vam je dekolte prevelik, suknja prekratka, kravata previše stegnuta ili odijelo tijesno.
7. Bitna je kvaliteta ne samo kvantiteta. Nemojte upoznati sto novih ljudi. Upoznajte se sa jednom osobom koja ima puno kontakata u oblasti koja vas zanima. Promatrajte što ta osoba radi, kako komunicira i uspostavlja kontakte i učite od nje.

Sve ovo važi i za stidljive osobe, s tim da je njima često koristan praktični trening i radionice u kojoj će recimo vježbati kako da se odviknu od straha od javnog nastupa. U slučaju da postoji prevelika nervoza i anksioznost možda nije loše obratiti se i terapeutu da bi se pronašao i otklonio uzrok problema. U svakom slučaju, glave gore! Ekstrovertno ponašanje i komunikacija se mogu i naučiti, pa iako za razliku od ekstroverta vjerojatno nikada istinski nećete uživati, barem vas u današnjem okruženju ove osobine neće kočiti u daljem profesionalnom napredovanju.

Koliko ste sretni? Koliko ispunjavate svoje želje i potrebe a koliko je vaš život podređen ispunjavanju raznih uloga u kojima se nalazite i u kojima nekada gubite identitet postajući Majka, Poslovni čovjek, Supruga, Pater Familias..?

Sve ono što je poželjno raditi, kako bi trebalo da živite i ponašate se, norme i nepisana pravila sve to utiče na formiranje vaših životnih uloga i toga kako se u njima snalazite i osjećate. Znate već da li ste udati, oženjeni, zaposleni, družite se sa ovim, izlazite sa onim, radite ovakav ili onakav posao, imate ili nemate djecu, pritisak sredine, naročito kada dolazi od nama bliskih osoba može imati veliki utjecaj na nas, toliki da podlegnemo tom pritisku i nađemo se za koju godinu zarobljeni u ulozi i na mjestu na kome nismo sebe vidjeli ranije…

Ti utjecaji su toliko jaki da će im veliki broj ljudi vremenom podleći potiskujući svoje unutrašnje impulse za nečim drugim i različitim od očekivanog ne bi li izbjegli osude familije i okruženja, radeći ono što po procjeni drugih ne priliči njihovom spolu, godinama, statusu itd.

Nemojte čekati da zaista bude prekasno za neke stvari! Dozvolite sebi da uradite ono što želite, da ispunite san koji ste imali, neka je i najluđi i najopasniji na svijetu, nemojte se stalno osvrtati i tražiti odobrenje od okruženja za ono što raditi i gurati svoje snove pod tepih samo da bi izbjegli osudu, Pa od koga? Da li vam je to ZAISTA bitno?

Očekivanja su konstrukcija koju vam nameće društvo, vaše okruženje i koja nas ako se prepustimo zarobe u okviru nevidljivih granica koje što više vremena prolazi manje i manje snage i entuzijazma imamo da pređemo. I ma koliko te granice bile nevidljive tu su poput staklenog zida koji smo sami sebi postavili i u koji udaramo. Ali to nisu STVARNE prepreke, jer su stvarne prepreke samo u nama i načinu na koji mi sami razmišljamo i pristupamo životu.

Naše granice su u našim glavama, pravimo ih sami daleko više nego što ih itko drugi može napraviti. Izbacite iz glave ono što će selo reći (jer će uvijek nešto da kaže…), pogledajte u sebe i prepoznajte koje su od životnih uloga vaš izbor a koje su vam nametnute i radite onako kako osjećate da treba.

I ako već treba da žalite, onda žalite zbog toga što ste nešto uradili, a ne zbog svega što ste u životu propustili uraditi.

Imam veliki problem zbog groznog lajanja pasa. Živimo u stanu u stambenoj zgradi i drugi stanari su mi se više puta žalili zbog buke. Ako ne pronađem drugo rješenje, morat ću se odreći pasa. Ima li tu pomoći?

Lajanje je normalno ponašanje kod pasa. Neke pasmine laju više, a neke manje – prema tome za što su te pasmine bile korištene u prošlosti. Zato što imate dva psa, dovoljno je da jedan počne lajati, pa da mu se drugi pridruži. Dakle, Vaši psi nikada neće prestati lajati, ali se odgovarajućim postupcima može smanjiti učestalost i intenzitet lajanja.

Prvo i najvažnije pravilo je da psu ne odgovarate na lajanje. Psi su vrlo društvene životinje, i naučeni na život uz čovjeka, pa ako Vi njima nešto pričate, i oni će Vama odgovoriti. Nadalje, psi vrlo brzo nauče da lajanjem privlače Vašu pažnju, odnosno uvijek ih pogledate i nešto im kažete, pa će ponekad lajati kako bi im posvetili još malo više vašeg vremena. Bilo bi dobro da svoje pse vodite u dugačke šetnje, i to na onakva mjesta gdje mogu slobodno trčati. Nakon duge šetnje, psi će biti umorni i manje nervozni, pa će se odmarati i manje lajati.

Zatim biste trebali utvrditi razloge zbog kojih Vaši psi počinju lajati. Kada budete znali što ih potiče na lajanje, onda ćete ih moći preduhitriti, odnosno privući im pažnju prije nego počnu lajati. Bilo bi dobro da nauče osnovne naredbe (dođi, sjedni i sl.) i da ih na taj način zaustavite u namjeri da laju. Ako već počnu lajati, tada bi ih trebali naučiti naredbi „tišina“ ili „šuti“. Naučiti psa tim naredbama možete sami, prema uputama u knjigama o kućnim ljubimcima, ili možete zatražiti pomoć trenera.

Dvije stvari koje Vam ne bi preporučila za pomoć s pretjeranim lajanjem su ogrlice protiv lajanja i operacija glasnica. O ogrlicama postoji vrlo različito mišljenje među znanstvenicima i onima koji ih koriste, ali s vremenom se psi na njih naviknu i onda više nisu korisne. Operacije glasnica umanjuju kvalitetu života psa, čine ga frustriranim, a nakon nekog vremena psi ponovno promuklo laju. Ipak, ne vjerujem da bi mogli pronaći veterinara koji bi to bio spreman učiniti psu.

Kod fotografiranja ljubimaca preferirajmo dnevnu svijetlost pod kojom fotografije izgledaju prirodne, međutim nikad ne fotografirati na direktnom suncu jer tada je svijetlost prejaka, a fotografije su u pravilu previše eksponirane s jakim i ružinim sjenama. Za fotografiranje ljubimaca birajmo nježno jutarnje svjetlo, set postavimo pored prozora, a prozirna bijela zavjesa ga omekšava i sprječava nastajanje ružnih sjena. Ako mi nije dostupno jutarnje svijetlo odaberimo poluoblačni dan. Ako sve ne možemo ostvariti, snimimo s bilo kojim mobitelom jer je svaka slika povijesni dokument. Najvažnije pravilo kojega se apsolutno uvijek pridržavamo je da: NIKAD ne koristimo blic!

Bez obzira na opremu kojom raspolažete da bi napravili dobru fotografiju nužno je savladati par osnovnih pojmova i njihovu primjenu u fotografiji.
Preporučamo onima koje zanima fotografija da prvo pročitaju upute za rukovanje koje su dobili sa svojim fotoaparatima!
Dakle što su i čemu služe:

ISO (ASA)
White Balance WB – balans bijelog
Otvor blende – F broj
Brzina zatvarača

ISO (nekoć ASA) je vrijednost koja je preuzeta iz vremena fotoaparata s filmom. ISO označava vrijednost brzine osvjetljavanja filma odnosno čipa u digitalnoj fotografiji. Što je ISO vrijednost manja to je manja i brzina osvjetljivanja. Znači s većim ISO brojem dobivate i svjetlije fotografije.

Da pojednostavim kod lijepog i sunčanoga dana na otvorenom ISO vrijednost treba podesiti na nižu vrijednost (100), u zatvorenim prostorima sa slabijim svjetlosnim uvjetima i gdje ne možemo/ne želimo koristiti blic ISO bi trebalo povećati (400). Kod fotografiranja hrane uglavnom snimam na ISO 100.
Otvor blende se označava f brojem, što je f broj manji to je otvor blende veći i samim time slika svjetlija. F broj nam je važan i za kontrolu DOF (Depth of field). Pojednostavljeno rečeno plitak DOF je prisutan na fotografijama na kojima je jedan objekt ili detalj u fokusu, a sve ostalo je zamućeno (izvan fokusa), duboki DOF je prisutan na fotografijama na kojima su svi ili većina objekata u fokusu.

Preferirajmo fotografirati sa što nižim f brojem, to je 2,8 pa do 3,5, upravo zbog plitkog DOF-a. Brzina zatvarača je doslovno dužina trajanja osvjetljavanja filma/čipa odn. ekspozicija. Označava se u vrijednostima od npr. 1/8 sekunde do 1/1500 sekunde. Najčešće se koristi brzina od 1/60 jer sve sporije od toga je jako osjetljivo na svaki i najmanji pokret pa su rezultat mutne fotografije.

Balans bijele je možda i najvažnija stvar jer ako je to krivo namješteno cijela fotografija dobiva krivu boju, žutu ili plavu patinu ovisno o uvjetima. Da bi razumjeli što je balans bijele moramo znati da svijetlost ima određenu temperaturu koja se izražava u Kelvinovoj skali. Ovisno o temperaturi ono je drugačije boje. Dakle svijetlo obične žarulje (2700–3300 k) i jutarnjeg sunca (5000 k) nisu iste, naše oko tu razliku ne vidi. Ono je dovoljno “pametno” da se prilagodi i mi vidimo boje onakvima kakve one zapravo jesu. Fotoaparati nemaju tu mogućnost pa će fotografije snimljene pod žaruljom imati žutu patinu, a one na suncu će biti vjernih boja. Da bi doskočili tom problemu trebamo pravilno namjestiti balans bijele. Znači ovisno o uvjetima on treba biti: namješten na sunčano, oblačno, žarulju itd…

Naknadna obrada fotografije u nekom softveru je također nerazdvojivi dio nastajanja finalnog proizvoda – fotografije spremne za objavu. Sve fotografije snimamo u RAW i Jpg formatu, nakon što ih prebacimo na kompjuter idu na selekciju. One koje nam se čine dobre idu u daljnju obradu, a ostale brišemo. Uglavnom fotografije uređujemo u photoshopu, a zahvati nisu preveliki, obično pojačamo kontrast i oštrinu fotografija, a prema potrebi ih i posvijetlimo.