Zadovoljna

U život već unaprijed određen bez naše volje i prevelika utjecaja? Iskustva i događaje zacrtane nekim višim silama? Čak i ako nije tako kroz život je, priznat ćete, nekada lakše ići sa saznanjem da je nešto tako jednostavno moralo biti. A sudbina je upravo to, vjerujete li u horoskop?

Vjerovanje u sudbinu koja određuje unaprijed putovanje kroz život svakog pojedinca s posebnim naglaskom na okolnosti i trenutak smrti vuče korijene gotovo od pamtivijeka. I sudbinski ili ne, nisu joj mogle umaći ni drevne kulture i civilizacije pa je tako zapečaćivala živote starih Grka, Hebreja i Rimljana ne zaobilazeći pritom ni najveće religije svijeta. Sudbinu je u njima često zamjenjivao pojam božje volje, kušnje i patnje kroz koju se jednostavno mora proći. Ali interes i zanimanje za istu nije oslabio do današnjeg vremena.

I čak ukoliko, čitajući ovaj tekst, blago odmahujete rukom vjerujući isključivo u zdrav razum koji vam pomaže da sami krojite oblik vlastita života, gotovo sigurno ste se barem jednom zapitali zašto ste rođeni baš ondje gdje jeste, u obitelji u kojoj jeste, zašto vam se nešto događa i mora li vam život biti baš tako težak. Na kraju, tu je i ono najvažnije od svih – kako i kada ću umrijeti i koliko vremena na raspolaganju još imam na Zemlji? Može li tarot pomoći?

Kako ova pitanja ne bi ostala neodgovorena visjeti u zraku, sudbina se nastoji proricati putem raznih tehnika uključujući tarot, proučavanje utjecaja konstelacija zvijezda i položaja planeta, ali i gatanje iz staklene kugle, graha, runa, voska i mnoge druge. Rijetki među nama blagoslovljeni su sposobnošću predviđanja događaja, ali čak i istinski vidovnjaci, baš poput knjižnice sudbina kakva postoji u dalekoj Indiji gdje sudbinski čitači životnu svrhu pronalaze ne samo iz postojećeg već i prošlih života, tu su tek da nas upozore na prepreke koje nam stoje na životnom putu. Sudbina je ionako već negdje zapisana, možda u horoskopu.

Otok Vis je najudaljeniji veći otok u grupi srednjodalmatinskih otoka. Udaljen je 45 km od kopna. Dužina obale Visa je oko 77 km. Površina otoka iznosi 90,3 km2, dug je 17 km, a širok 8 km. Po poslijednjem popisu stanovnika ima 4338 žitelja, ali stvaran broj ljudi koji živi na otoku je znatno manji. Najviši vrh je Hum sa 587 m nadmorske visine. Otok Vis je izložen sjeverozapadnim i jugoistočnim vjetrovima. Prosječna temperatura zraka tijekom najtoplijeg mjeseca srpnja je 24 °C, a siječnja 8,8°C. Godišnja količina oborina je 557 mm (ljeti svega oko 40 mm). Žive vode nema, osim nekoliko vrela kod Komiže. Suvremeno opremljeno vodospremište sagrađeno je u Koritima. Na otoku Visu postoje dva veća mjesta: Komiža i Vis, te niz manji sela i zaseoka. Otok Vis, bogat povješću nudi posjetiteljima mnoge spomenike od antičkog do novijeg doba. Ostaci antičkog grada, rimske terme, isejska nekropola, mnogi renesansni ljetnikovci, crkvice, a iz novijeg doba i Titova špilja svjedoče o burnoj prošlosti otoka i nude Vam prilike za brojna razgledavanja i izlete. Poznati prirodni fenomen Modra špilja na Biševu koju ljeti posjećuju turisti izletnici iz cijelog svijeta, zatim Zelena špilja na Ravniku i Krajicina špilja na Visu čekaju da ih otkrijete i upoznate njihovu čudesnu ljepotu.

Brojni restorani od luksuznih do tradicionalnih konoba u samim centrima grada Visa i Komiže ili u atraktivnim uvalama privući će Vas lokalnim specijalitetima i ugodnom atmosferom. Ako odlučite napustiti obalu, desetak kilometara u unutrašnjost otoka nudi Vam se nekoliko seoskih domaćinstva koji ne zaostaju ni u kvaliteti spravljanja bogatih autohtonih specijaliteta, a oduševit će Vas i gostoprimstvo kojim će Vas dočekati domaćini. Za one goste koji aktivno provode svoj odmor otok Vis nudi raznovrsne sportske sadržaje i mnoge izlete. Tokom ljeta u gradu Visu organizirano je “Kulturno ljeto” s bogatim kulturno-umjetničkim programom. Kazališne predstave lokalnog društva, predstave renomiranih imena Hvatske estrade, zatim razni koncerti raznovrsne glazbe od klasične preko jazz-a, rock-a do klapskih nastupa uljepšat će Vaše tople večeri na Visu. Večeri ozbiljne glazbe održavaju se na atraktivnim lokacijama, malim trgovima, crkvicama, u dvorištu stare tvrđave, Batarija, jazz i rock večeri ispred popularnih kafića na otvorenom prostoru.

Komiža- mali ribarski gradić, desetak kilometara udaljen od grada Visa. Nalazi se u podnožju brda Hum (587 m) na jugozapadu otoka Visa.Oduševiti će vas svojim šarmom, bogatom kulturnom povješću i, naravno, odličnom hranom. Među mnoštvom specijaliteta izdvojit ćemo “komišku pogaču” koju morate probati. U gradu možete posjetiti ribarski muzej koji se nalazi u takozvanoj Komuni, renesansnoj kuli iz 16. stoljeća, te brojne crkve od kojih se, zasigurno, izdvaja Muster– crkva Sv. Nikole koja se nalazi na brežuljku iznad Komiže, te svisoka štiti ribare i pomorce. Ispred komiške uvale nalazi se nekoliko otoka viškog arhipelaga: Biševo s čuvenom Modrom špiljom, Svetac – nekadašnje stanište mediteranske medvjedice, vulkanski otoci Jabuka i Brusnik, te mnoštvo malih otočića. Smještaj u gradu Komiži pogodan je za goste koji žele imati na raspolaganju sve uslužne sadržaje koji su im na dohvat ruke. Nekoliko prekrasnih šljunčanih plaža nalazi se u neposrednoj blizini centra, pa je odmor u Komiži prikladan i za one koji dolaze bez vozila ili ga ne žele stalno koristiti. Autobusna linija i privatni kombiji povezuju Komižu s Visom, ali i s nezaobilaznim slikovitim mjestima u unutrašnjosti otoka.

Grad Vis- nalazi se u velikom i prirodno zaštićenom zaljevu (uvala Svetog Jurja) na sjeveroistočnoj strani otoka Visa, okrenut prema Hvaru i dalmatinskom kopnu. Viška luka je smještena u najviše uvučenom jugozapadnom dijelu zaljeva, kojeg otočić Host i poluotok Prirovo štite od utjecaja otvorenog mora. Unutar zaljeva nalaze se i manja sidrišta na predjelima Kut i Stonca. Ukupan broj stanovnika Grada je 1.960, od toga u samom naselju Vis 1.776. Prije Drugog svjetskog rata, područje tadašnje općine Vis (jednako današnjem Gradu) je imalo 4.189 stanovnika, a mjesto Vis 3.189 (Popis 1931.). Od tada broj stanovnika stalno opada.

Prvo naselje na mjestu današnjeg Visa, pod imenom Issa, osnovali su grčki kolonisti sa Sicilije u IV. stoljeću prije Krista. Njih je, kao i sve kasnije gospodare Visa, privukao izvrstan strateški položaj pučinskog otoka s kojeg su se mogli kontrolirati pomorski putevi u Jadranu. Antička Issa se razvijala kao urbani i gospodarski centar ovog dijela Jadrana i poslužila je kao baza za naseljavanje dalmatinskog kopna (Epetion / Stobreč i Tragurion / Trogir). Funkcionirajući kao polis (grad-država), Issa je svoju samostalnost uspjela očuvati sve do I. stoljeća prije Krista kada postaje dio Rimskog carstva. Nakon toga Vis gubi značenje i samo se povremeno javlja u srednjovjekovnim izvorima, dijeleći sudbinu ostatka Dalmacije. Grad Vis je danas jedino mjesto na otoku koje ima redovitu katamaransku i trajektnu liniju sa Splitom koji je udaljen oko 30 nautičkih milja.

Šibenik je smješten gotovo na središnjem dijelu hrvatske obale Jadrana, u slikovitom, razvedenom zaljevu u koji utječe Krka, jedna od najljepših kraških rijeka Hrvatske. Danas je Šibenik administrativno – politički, gospodarski i društveno – kulturni centar Šibensko – kninske županije, kojoj se područje prostire uz obalu izmedju zadarskog i splitskog primorja u dužini oko 100 km, a u unutrašnjosti joj zaledje dopire do bila Dinare, udaljenog 45 km. Šibensko-kninska županija obuhvaća površinu od 1860 km2 i sastoji se od otočnog i obalnog dijela, te zaledja. Otočni dio Šibensko – kninske županije sastoji se od 242 otoka, otočića i nadmorska grebena. Taj arhipelag se nalazi pretežno u sjeverozapadnom dijelu šibenskog akvatorija, ističe se razvedenošću, ogoljelošću svojih površina i slabom naseljenošću – u šibenskom području svega je 10 otočkih naselja. Najbrojnija otočna skupina Kornati, poznata je po bizarnosti svojih oblika i raskoši prirodnih ljepota. Iz Šibenskog zaljeva, dugačkog 10 km i širokog 300 – 1200 metara, izlazi se na otvoreno more i otočno područje kroz uski krivudavi kanal. Obalno područje šibenskog kraja dopire samo nekoliko kilometara od mora, do brdskog niza Trtar i na jugoistoku do bila Svilaje. Ovaj prostor na kojem živi veći dio stanovnika županije, doživio je snažnu urbanizaciju poslije II svjetskog rata. Ovdje su smješteni gotovo svi proizvodni kapaciteti i koncentrirana gotovo sva gospodarska djelatnost i snaga županije.

U primorskom dijelu regije klima je izrazito mediteranska, a njezin ja veliki utjecaj i na kontinentalnom prostoru regije. Na obalnom prostoru vrlo je visoka srednja godišnja osunčanost (2710 sati), prema unutrašnjosti insolacija se smanjuje. Temperature su ljeti relativno visoke, međutim ublažuje ih ugodan vjetar maestral koji puše s mora ka kopnu. Uz obalu su zime umjerene ili blage. Oborina je najviše zimi, a ljeta su pretežno suha. U najvećem dijelu šibenske regije prevladavaju vjetrovi bura i jugo, uz obalni pojas i osvježavajući maestral. Reljefnu sliku šibenskog područja karakteriziraju brdski vapnenački grebeni (Trtar se proteže sa svojim nizom prema jugoistoku, a ispred njega je niži, šibensko – primorski), zatim udoline (Gornje i Donje polje) i zaravni – osnova poljodjelstva. Od biljnog pokrivača najviše je zastupljena smrča u zaledu i makija u priobalno – otočkim predjelima. Za šibensko područje je karakteristična mediteranska klima s vručim ljetima koje razblažuje maestral, i suhim zimama. Šibenik, najstariji samorodni hrvatski grad na Jadranu, nalazi se u najzaštićenijoj prirodnoj luci, posred istočne obale Jadranskog mora, prastarog mare Adriaticuma, na ušću ljepotice Krke, na izvorima bogate hrvatske povijesti, vjerojatno na mjestu gdje su neki od prvih doseljenih Hrvata ugledali plavo more, čudljivo i lijepo, koje ih je vjekovima branilo i štitilo, hranilo i čuvalo.

Grad ima izuzetno značajan prometni položaj, dobre veze omogućuju izravne komunikacije. Okosnica je Jadranska turisticka cesta s odvojcima do Drniša (33km) i Knina (55km) te dalje u unutrašnjost Hrvatske. Značajna je prometnica i železnička pruga koja vodi prema Zagrebu i Splitu. Zračni se promet odvija preko zračne luke “Split” u Kaštelima (45km) i zračne luke Zemunik (50 km) od Šibenika. Novoizgrađena autocesta “Dalmatina” još je kvalitetnije povezala Šibenik s ostalim dijelovima Hrvatske, te Europom.

Gradska povijesna jezgra- U povijesnu gradsku jezgru pristup je moguć sa svih strana. Glavni je s Poljane koja ima značenje središnjeg prostora današnje sveukupne aglomeracije Šibenika. Na jugozapadnoj strani Poljane su do 1864. stajala glavna gradska vrata. S lijeve strane ulaza su ostaci gradskog bedema s gotičkom skulpturom sv. Mihovila, zaštitnika grada. S lijeve strane je neorenesansna zgrada kazališta, za javnost otvorena 1870. godine. U ovom najvećem dijelu povijesne gradske jezgre, mnogo je većih i manjih prostora koji predstavljaju osebuje cjeline ambijentalnih vrijednosti i stambenog graditeljstva (Trg Ivana Pavla II, Dobric, Trg Republike Hrvatske itd.). Medu objektima reprezentativne stambene arhitekture ističu se palače šibenskog gradskog plemstva. Središnji gradski trg Današnji Trg Republike Hrvatske, negdašnja Plathea communis, stoljećima je bio središte javnog i društvenog života srednjevjekovnog Šibenika. Njegovo formiranje i uredenje dovršeno je u XVI. st. Oko trga nalaze se nareprezentativniji objekti šibenskog graditeljstva: katedrala, vijećnica, mala lođa, kneževa i biskupska palača te sklop kamenih patricijskih palača.

Katedrala Sv. Jakova (Šibenska katedrala)- podno utvrde (castruma), na dijelu strme padine brijega, na prostoru od današnjeg duplog bedema u Docu do katedrale, nastalo je prvo urbano tkivo Šibenika. To je Šibenik iz XI stoljeća koji se spominje u isparvama hrvatskih kraljeva. Šibenska katedrala je trobrodna bazilika i vrhom u obliku kupole. U XV st, razvija se graditeljstvo predvodeno Jurjem Dalmatincem, te renesansnim graditeljem Nikolom Firentincem . Uz velebnu katedralu podižu se i druge crkve, palače, gradski trgovi i ulice. U XIX. stoljeću za vladavine Austrije dolazi do sustavnog rušenja jednog dijela zidina koje su okruživale grad. Ipak, cjelovitost je stare urbane aglomeracije dobro sačuvana, a tvore je predjeli Grad, Dolac i Gorica. Po svojoj ljepoti, konstrukcijskim posebnostima i stilskim značajkama, nije samo najveći i najvrjedniji objekt graditeljskog nasljeđa Šibenika, već je ona po tomu jedinstveni spomenik europskog sakralnog graditeljstva, uvršten 2001. godine u svjetsku baštinu UNESCO-a. Najimpozantniji dio hrama su krov i kupola. Kao i ostali dijelovi crkve, izrađeni su isključivo od kamena. Podignuta je na južnoj strani središnjeg starog gradskog trga, na mjestu romaničke crkve sv. Jakova. Ideja o gradnji velikog katedralnog hrama datira od 1298.g. kada je Šibenik dobio vlastitu biskupiju i naslov grada. odluka o gradnji i početku pripremnih radova donesena je 1402.g. Gradnja je, međutim, započela tek 1431. i trajala uz prekide do 1536. godine.Veliko vijeće Šibenika pozvalo je i postavilo za glavnog graditelja katedrale Jurja Matvejeva Dalmatinca , koji se likovno obrazovao i nalazio u Veneciji. On je gradnju hrama vodio sve do kraja života 1475. g. Taj veliki majstor kasne ( cvjetne ) gotike, svojim je zamislima i zahvatima promijenio prvobitnu koncepciju crkve. Posebnu pozornost zaslužuje krstionica hrama, koju je Juraj Dalmatinac smjestio u prizemlje južne apside. Obilje skulptorskog ukrasa najdojmljivija je oznaka krstionice, a u dekorativnim motivima ljudski je lik najzastupljeniji.

Urbani kompleksi Dolac i Gorica- nastali su u najstrmijem dijelu uzvisine, zapadno od Grada. Karakteriziraju ih male i vrlo uske, većinom stepenićaste ulice koje se granaju u svim smjerovima. Nad kompleksom Dolca dominira crkva sv. Križa. izgrađena 1605.-1608. g. Dolačka crkva štovana je osobito od postavljanja raspela koje je, kako tradicija priča doplovilo Krkom. U obalnom dijelu Dolca nalazi se veliki arhitektonski kompleks negdašnjeg ženskog benediktinskog samostana svete Katarine (Kvartir). Za vrijeme francuske uprave 1806. opatice su morale napustiti samostan koji su francuske vojne vlasti uzele za svoje potrebe. Danas je taj kulturno- povijesni spomenik stambeni objekt.

Kneževa palača- Sačuvana su dva krila ovog nekoć mnogo većeg zdanja u koje je uredovao i boravio najviši predstavnik mletačke vlasti u komuni-gradski knez-kapetan. Po sredini južnog krila gotički je prolaz s gradskim vratima. Na zapadnom krilu okrenutom sakristiji katedrale, dvoja su vrata jadnostavnih kamenih okvira. Godine 1975. dovršena je adaptacija Kneževe palače u za funkciju Muzeja grada Šibenika.

Gradska vijećnica- nalazi se na središnjem gradskom trgu ( Republike Hrvatske ), negdašnjoj Plathei communis. To je vrlo skladna i prozračna renesansna građevina podignuta 1533. – 1536. godine. Prizemlje obuhvaća trijem s polukružnim lukovima što se oslanjaju na lukove, odakle se prilazilo negdašnjim uredima komunalne uprave. Na katu je reprezentativna dvorana u kojoj su se sastajala gradska vijeća. U prosincu 1943. prilikom savezničkog zračnog bombardiranja vijećnica je bila potpuno razorena. Nakon rata restaurirana je u izvornom obliku i izgledu, a unutrašnjost prostorno organizirana i opremljena u skladu s potrebama nove funkcije.

Šibenska rivijera smjestila se na području srednje Dalmacije. Silnom ljepotom svojih brojnih krajolika, slikovitih mjesta kao i bogatstvom kulturno povijesnih spomenika pravi je dragulj u turističkoj ponudi. Na njezinom prostoru rijeka Krka u svom kratkom toku od 72 km, probija se dubokim kanjonima prema moru, stvarajući brojne slapove, kaskade i jezera. Prema zemljopisnom položaju rivijera je složena prirodna cjelina, a prema reljefu, klimatskim, vegetacijskim, demografskim, socijalnim kulturnim i gospodarskim obilježljima izdavaju se otočno, zagorsko i obalno područje s gradom Šibenikom kao gospodarskim, kulturnim i administrativnim središtem rivijere.

Šibenski arhipelag čine otoci: Kornati, Zlarin, Prvić, Kaprije, Žirje, Obonjan, Kakan, Krapanj i Murter. Nacionalni parkovi Krka i Kornati pored brojnih malih mjesta krase ovo područje posebnim prirodnim ljepotama, a isto tako lako je uočiti da je raznolikost ovog prostora od davnine privlačila čovjeka o čemu svjedoče diljem rivijere sačuvani tragovi prošlosti, od prapovijesnih građevina i rimskih naselja do srednjovjekovnih i renesansnih utvrda i građevina. Grad Šibenik s 42.000 stanovnika sjedište je županije, a ističe se svojim jedinstvenim položajem na obroncima brežuljaka sa sjeverne strane slikovitog i prostranog zaljeva na ušču rijeke Krke koji je kanalom Sv. Ante spojen s morem. Šibenik su utemeljili Hrvati prije više od 1000 godina pa je prema tome najstariji samorodan hrvatski grad na istočnoj obali Jadrana. Zbog razvedenosti obale posebno u NP Kornati intezivno se razvio nautički turizam. Danas se na području rivijere nalazi 9 marina. Mjesta Šibenske rivijere su : Pirovac, Tisno, Tribunj, Vodice, Srima, Brodarica, Žaborić, Grebaštica, Šparadići, Primošten i Rogoznica. Njihova ambijentalna specifičnost, prostorna autonomnost i posebnost, izvan svake prometne vreve i radne užurbanosti gradova omogućuje opuštanje odmor, rekreaciju u prirodnim ambijentima obogaćenim mirisom mediteranskog bilja i mora.

Otok Žirje- površinom od 15,43 km2, najveći je od svih otoka u šibenskom arhipelagu. Kao dio vanjskog otočnog niza ujedno je i najudaljeniji od Šibenika (11 NM). Otok se pruža dinarskim smjerom u duljini od 12 km, sa prosječnom širinom 1,2 km, a najvećom 2,5 km. Oko otoka leže brojni, prekrasni otočići. Konfiguracija tla čini brojne uvale a time i dugu obalnu liniju (39,2 km). Kao zaklonište za male brodove služe uvale Mala i Vela Stupica te Tratinska, a brod iz Šibenika (pruga) pristaje u uvali Muna koja je dosta izložena buri. Kao i na svim otocima šibenskog okružja, klimu Žirja karakteriziraju blage zime, topla ljeta i relativno mala kolebanja između najtoplijeg i najhladnijeg mjeseca. Prosječna godišnja temperatura je 15,6 °C. Oborina koje se javljaju u obliku kiše, rijetko grada, a izuzetno snijega, ima najviše u zimskoj polovici godine i to prosječno padne 753 mm godišnje.

Žirje je prepoznatljivo po prirodnim ljepotama, bistrini i plavetnilu mora te nekolicini vrijednih i zanimljvih kulturno povijesnih spomenika. Najviši je vrh Kapić (131m). Prirodni biljni pokrov sastoji se najvećim dijelom od makije koja se zbog odsustva poljoprivrednih aktivnosti i dalje širi. Od poljoprivrednih kultura uglavnom se uzgaja vinova loza, maslina, smokva i nešto voća. Otok Žirje nema vodotoka, a jedini su površinski tokovi – bujice, koje nastaju za vrijeme naglih kiša. Na najnižem dijelu, u sredini polja površine 1 km2., kojemu je dno prekriveno debelim slojem crljenice, zadržava se gotovo cijele godine voda. Stanovnici Žirja su se od davnina bavili zemljoradnjom. Uzgajali su vinovu lozu, masline, smokve, više vrsta povrća, au novije vrijeme poznatu vrstu zelenih šljiva. Uz to je u privređivanju Žirjana važnu ulogu zauzimalo ribarstvo, jer je more oko otoka bogato ribom.

Žirje se ističe prirodnim ljepotama, bistrinom i plavetnilom mora. Na otoku je i nekoliko vrijednih i zanimljivih kulturno-povijesnih spomenika. Tijekom godine otok Žirje je vrlo dobro povezan s brodskim (2 puta dnevno) i trajektnim linijama (2 puta mjesečno izvan sezone, a tijekom ljetne sezone jednom tjedno) iz luke Šibenik. Tako se na otok može stići i automobilom jer na Žirju postoji i solidna prometna infrastruktura (asfaltirane ceste i makada u dužini od preko 15 km. Vezu sa otokom održavaju Jadrolinija iz Rijeke i turistička agencija Ivante Tours iz Šibenika.
Kaprije- mali otok u razvedenom šibenskom arhipelagu, 40 ili 70 minuta plovidbe redovnom linijom iz Šibenika. Od Italije ga dijele samo otoci Kakan, Žirje i kristalno čisto more. Otok je dobio ime po mediteranskoj biljci kaparu čiji pupoljci služe kao začin, koje je vjerojatno ovdje bilo u izobilju u vrijeme kad su otok naselili Šibenčani sklanjajući se od napada Turaka u 16. i 17. stoljeću. Tada je sagrađena i kaprijska crkva Sv.Petra. U 14. i 15. stoljeću otok je pripadao šibenskim plemenitaškim obiteljima. Na Kapriju postoji samo jedno naselje sa stotinjak stalnih stanovnika, poštom, ambulantom, trgovinom, te nekoliko šarmantnih barova i restorana koje naročito cijene nautičari pa često radi ručka ili večere navrate na Kaprije (među poznatim redovnim gostima ističe se bračni par Ecclestone). Kad predvečer prošetate do centra i prođete rivom pored glavnog trga na kojem lokalni klinci igraju nogomet ‘na male branke’, a stariji mještani malo dalje igraju na balote, poželjet ćete da se nikad više ne vratite u stvarnost svakodnevice.

Uvala Kaprija, prirodno zaštićena od svih vjetrova, u suton zatreperi obasjana lampicama s jarbola jedrilica koje nakon cjelodnevnog krstarenja po susjednim Kornatima uplovljavaju i bacaju sidro kako bi ovdje bezbrižno prenoćili. A s novim rađanjem sunca, za jutarnje bonace, opet se otiskuju i nečujno klize u beskraj plavetnila. Zahvaljujući velikoj udaljenosti od gradova, industrije ili bilo kakvog drugog izvora zagađenja, obale otoka Kaprija oplakuje more iznimne čistoće. Brzim brodom ”Ivante” plovidba do Kaprija traje 40 minuta, a cijena karte iznosi Jadrolinijom 18 kn (2,50 €) ili Ivante 11 kn (1,50 €).

Zlarin- često se nazivao zlatnim otokom, zelenim otokom i otokom koralja. Jedan je od najbližih otoka šibenskog arhipelaga, udaljen od kopna oko jedne nautičke milje. Prvi pisani dokumenti o Zlarinu datiraju iz 1386. godine. No, Zlarin je mnogo stariji, što potvrđuju pronađeni predmeti iz vremena neolita te iz rimskog doba. Prvi doseljenici na otok dolaze u 13. stoljeću, a u drugom doseljeničkom valu, u 16. i 17. stoljeću, tražeći zaklon od turskih osvajanja, nastanjuje se današnje mjesto Zlarin. Od povijesnih spomenika, najstarija je gotička crkva Gospa od Rašelja, iz 15. stoljeća. 1740. godine, na ostacima stare crkve, sagrađena je u baroknom stilu nova crkva Velike Gospe. Kapela sv. Roka te kapela sv. Šimuna građene su sredinom 17. stoljeća. Nekadašnji stanovnici Zlarina uglavnom su se bavili zemljoradnjom i ribarstvom, no ono po čemu su osobito poznati Zlarin jeste koraljska i pomorska djelatnost. Vađenje i obrada koralja spominju se još u 15. stoljeću, a Zlarinu su donijeli blistave gospodarske trenutke, sve do kraha ove grane privrede, početkom 20. stoljeća. Brojno stanovništvo bilo je tada prisiljeno emigrirati. Unatoč svemu, i danas na Zlarinu djeluje koraljarnica u kojoj se vrši ručna obrada koralja te prodaja izrađenog nakita.

Žitelji Zlarina uglavnom su zaposleni u šibenskoj privredi, ali i dalje vjerni svojim tradicionalnim zanimanjima gdje zasigurno spada i turizam. Jer, idilična netaknuta priroda, guste borove šume, raznovrsne plaže te mnogobrojne skrivene uvale, osvojit će svakog izletnika. Uživajući u suncu i čistoći zlarinskog mora, utočište ovdje pronalaze domaći i strani posjetitelji, ali i nautičari, koristeći sidrište prirodno zaštićene luke. Smještaj je osiguran u hotelu te sobama i apartmanima obiteljskih kuća. U nekoliko restauracija turisti će uživati domaće specijalitete, a zahvaljujući dobroj brodskoj povezanosti, uvijek mogu “skoknuti” do Šibenika, Prvića ili Vodica. I jedna zanimljivost: znate li tko je izumitelj svjetiljki Maglite koje su osvojile svijet, a koje koristi čak i američka policija? Zlarinjanin Ante Maglica. Emigrirajući u Ameriku, kroz dugi niz godina poklonio je svijetu više od stotinu patenata, a donacijama potpomaže i svoj zlatni otok- Zlarin.

Prvić- udaljen od kopna nešto više od pola milje, otok Prvić u šibenskom arhipelagu spada u red otoka najbližih kopnu. Prirodni je nastavak otoka Zlarina što dokazuju brojni podmorski plićaci te greben Raženik i otočić Lupac. Prvić Prvić ima ukupnu površinu 2,37km2, a prostire se u dužini 3,1km, od sjevernog rta sv. Luce do južnog rta sv. Ante. Naseljen je u ranom srednjem vijeku, a pretpostavlja se da mu ime potječe od riječi Prvica ili Prvina, nazivu proljetnog boga iz vremena starih Hrvata. Intenzivnije naseljavanje ovog otoka odvija se u 15. stoljeću kad su pred naletima Turaka svoje utočište ovdje pronašli mnogi doseljenici sa kopna. Prvo je nastalo naselje Luka, a nedugo zatim naselje Šepurine. Prvić Luka nalazi se na jugoistočnoj strani otoka, u prirodno dobro zaštićenoj uvali Luka. Nakon dolaska fratara glagoljaša, 1461. godine, počela je izgradnja crkve sv. Marije sa samostanom.

Šepurine- su smještene na jugozapadnoj strani otoka. Prvić Uz obalu je podignuta crkva sv. Roka, dovršena 1620. godine, u kojoj se nalazi vrijedni drveni oltar ukrašen bogatom baroknom ornamentikom. Nova župna crkva Velike Gospe izgrađena je 1878. godine, a najstariji sakralni objekt čini crkva Gospina Pohođenja, iz 1479. godine, obnovljena 1878. Nekadašnji stanovnici Prvića bavili su se poljoprivredom i stočarstvom, unatoč tome što kvalitetna polja nisu bila na otoku već na kopnu, oko Tribunja, Vodica i Srime. Stoku su napasali na susjednim otocima Tijat i Zmajan. A današnje stanovništvo uglavnom je zaposleno u šibenskoj privredi, ali je i dalje vjerno uzgoju smokve, masline i vinove loze te ribarstvu. U novije vrijeme Prvić postaje i ozbiljna turistička destinacija. Prvić Povezan je s okolnim mjestima redovitim brodskim linijama Šibenik-Zlarin-Prvić-Vodice. Sunčane plaže, mirisna hladovina mediteranskog bora i stare kamene kuće uz samu obalu, mame mnoge posjetitelje. Posebice poklonike mirnog i diskretnog ljetnog ugođaja, koji u prekrasnom pogledu na okolni arhipelag sa prvičkih brežuljaka, čistom moru i slikovitim uvalama i uvalicama, pronalaze upravo ono što su željeli, a to je odmor. Smještaj im je osiguran u sobama i apartmanima privatnih obiteljskih kuća.

Obonjan- je otok, naselje, grad i cijeli jedan mali kontinent čije je postojanje “izmišljeno” radi mladih i njihovog slobodnog vremena. Izgradnju Obonjana, nekoć nenaseljena otoka, počeli su mladi ljudi, izviđači. U zemljopisnim kartama ime mu je upisano upravo tako, no odavna se za to malo kopno okruženo morem ustalio jedan naziv: Otok mladosti. Tako se danas zove i tvrtka koja organizira odmor djece i mladeži.

Premda u njoj gotovo samo spavamo, velik dio svog života provest ćemo upravo u spavaćoj sobi. A kako bismo od nje stvorili pravu oazu odmora potrebno je pomno izabrati namještaj kojim ćemo ju ispuniti s posebnim naglaskom, dakako, na krevet!

Klasičan ili pak suvremen dizajn, ugradbeni ili standardni ormari, vodeni, ladičar ili pak krevet s baldahinom… mogućnosti je doista bezbroj, jednako kao i kombinacija posve različitih stilova kojom ćete postići željenu ugodu. Ono na što svakako treba obratiti najviše pažnje, jer ćete ga najviše u spavaćoj sobi i koristiti, čvrst je, udoban i prije svega kvalitetan no zato ništa manje lijep krevet. A ukoliko vas ovdje i „kupi“ dizajn kvalitetu svakako nadoknadite izborom vrhunskog madraca.

Da bi vaš prostor spavaće sobe odisao prijeko potrebnim mirom, stvarima poput odjeće, klupe za glačanje i ostalih nepotrebnih stvari koje će vas samo nepotrebno uznemiravati stvarajući pored vidljivoga i mentalni nered, namijenite neko drugo mjesto ili ih jednostavno zaklonite iza vrata ormara, noćnog ormarića, komode ili nekog drugog namještaja koji u spavaonicu namjeravate uklopiti. Birajte umirujuće i opuštajuće boje, kako zidova tako i tkanina poput zavjesa, tepiha ili posteljine i na kraju ne zaboravite osigurati i svrhovitu i višenamjensku rasvjetu u obliku noćne lampe.

Pogledajte širok izbor spavaćih soba.

Grad Čakovec sjedištem je, najsjevernije u Hrvatskoj, Županije međimurske, te njeno glavno upravno, gospodarsko i kulturno središte. Ima 17.051 stanovnika, a kao gradska općina sa 12 naselja, obuhvaća ukupno 35.533 stanovnika. Čakovec je vrlo živa prometna raskrsnica cestovnih i željezničkih komunikacija prema svim europskim smjerovima. Tradicionalno svake godine gradsko poglavarstvo zajedno sa mnogim sponzorima i turističkom zajednicom Međimurske županije organizira nove manifestacije i nova događanja koja oživljavaju Međimurje. Od Fašnika, Dana Međimurske županije, Majskog muzičkog memorijala, Dana vina “Urbanovo”, Čakovečkog ljeta, Dana Zrinskih i Porcijunkule, Ljeta uz Muru, Dana kruha i plodova zemlje, Assiteja, Jazz Faira, Međunarodnog sajma ekologije i zdrave prehrane, te Sajma “Na to mlado leto”. Ovo je ujedno dovoljno dobar razlog da dođete i posjetite ne samo Čakovec već i okolna Međimurska naselja i doživite nove doživljaje i iskustva.

Povijest grada Čakovca počinje već u I. stoljeću nove ere pod nazivom Aquama. To je rimsko odmorište između rijeka Mure i Drave, u kraju što ga Rimljani nazvaše Insula Muro-Dravana. U 13. stoljeću grof Dimitrus Csaky, viskoki dvorjanin kralja Bele IV., izgradio je na tom mjestu drvenu kulu, pa je vjerojatno da od tuda potječe prvobitni naziv Čakovca – Csakathurn ili Čakov toranj. U 14. stoljeću na tome mjestu grade i dograđuju utvrdu sa palačom mnogobrojni njezini gospodari. Kada vlasnikom utvrde 1547. postaje Nikola Šubić Zrinski Sigetski, ovaj castrum postaje znamenit po graditeljskoj raskoši, a slavan po europskome kulturnom duhu. Taj sjaj nastavljaju i njegovi potomci. Slomom urote zrinsko-frankopanske, te pogubljenjem Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana u Bečkom Novom Mjestu 1671., umire i materijalno i duhovno krasni čakovečki dvor, a život grada Čakovca postaje sve glasniji.

Stari Rimljani su također na proctor današnjeg grada Čakovca smjestili svoje odmorište Aquamu. U 13. stoljeću anali bilježe drveni “Čakov toranj” kao preteču današnjeg grada i njegova imena. Zrinski i drugi gospodari u 16. i 17. stoljeću dižu ga u neosvojiv i raskošan wasserburg uz koji niče slobodan kraljevski grad. Od skromnog srednjovjekovnog oppiduma niklog pored utvrde, Čakovec je, slijdeći dinamičnu eru industrijalizacije sredinom 19. stoljeća – izrastao do danas u moderan europski grad. Zahvaliti za to treba vrijednim svojim žiteljima, ali i potomsku sigetskog, Jurju Zrinskom (1549.-1603.). Grog Juraj 29. svibnja 1579. izdaje povelju, kojom utvrđuje privilegije stanovnicima podgrađa čakovečke utvrde, te stvara osnovu za razvoj Čakovca. Stoga je u slobodarskoj hrvatskoj svijesti grad Čakovec oduvijek bio i ostati će- grad Zrinskih.

Stari grad- najvrjedniji je spomenik svjetovnoga graditeljstva u Čakovcu i Međimurju. Prvi se put spominje u 13. stoljeću. Graditelji su bili plemići iz obitelji Čak (Csak). Godine 1546. dolazi u posjed grofova Zrinski, koji su grad zbog neprestane opasnosti od Turaka pretvorili u modernu renesansnu utvrdu s raskošnom palačom. Današnji izgled dobio je sredinom 18. stoljeća. Od svog osnutka 1954. u njemu je smješten Muzej Međimurja Čakovec. Danas je Stari grad središnji memorijalni prostor Međimurske županije te simbol međimurskog identiteta i tradicije.
Nova vijećnica- Projektirao ju je i sagradio 1869. Valent Morandini u historicističkokm stilu. Od 1869. do 1903. služila je kao zgrada pučke škole, a 1903. dobiva funkciju gradske vijećnice.
Gradska kavana- uređena je u stilu kasne secesije 1913., i to na način kako je uređena kavana Otton u Budimpešti. Ovdje su osnovane mnoge udruge, među kojima i teniski klub koji danas nosi ime po uspješnom tenisaču Franji Punčecu. Upravna zgrada Čakovečkog vlastelinstva (Stara bolnica)- Građena je u neogotičkom stilu od 1857. do 1859. Od 1923. ovdje djeluje Županijska bolnica Čakovec.

Franjevački samostan i crkva Sv.Nikole- Barokni kompleks franjevačkog samostana i župne crkve sv. Nikole izgradili su franjevci na zemljištu koje im je darovao grof Nikola Zrinski 1659. Crkva je građena od 1707. do 1728., a samostan od 1702. do 1756. Okrilje zelenih perivoja do danas je očuvano ovo povijesno srce oko kojeg je izrastao grad po mjeri čovjeka. Vrhunske komunikacije, najmodernija infrastruktura, lijepa hortikultura, gospodarska propulzivnost, dinamičan kulturni i sportski život, sve su to razlozi za ugodan život dvadesetak tisuća žitelja. Turistima se uz povijesnu jezgru nudi odlična gastronomska ponuda, bazeni, mnoštvo sportskih terena, bogat noćni život te atraktivna događanja tijekom cijele godine. Međimurje je vrlo dobro povezano sa svim dijelovima Hrvatske i Europe kvalitetnim prometnicama i raznovrsnim prometnim sredstvima. Lokalna cestovna povezanost u Međimurju je vrlo dobra. Do svih naselja vode asfaltirani i prometnom signalizacijom dobro označena putovi.

Osnovni cestovni pravci su:

-autocesta A4 koji povezuje: Zagreb -Čakovec – granični prijelaz Goričan te se kod Letenya (Mađarska) nastavlja na autocestu M70 (E71, E65) prema Budimpešti.
-državna cesta 209 koji povezuje: Čakovec- granični prijelaz Mursko Središće (HR/SLO) koji pravac se nastavlja prema Lendavi/Murskoj Soboti te graničnom prijelazu Bad Radkesburg (Austrija)
-državna cesta D20 koji povezuje: Varaždin-Čakovec-Prelog-Donja Dubrava- koji pravac se nastavlja na državnu cestu D2 prema Koprivnici odnosno Osijeku.
-državna cesta 208 koja povezuje: Čakovec-granični prijelaz Trnovec (HR/SLO) – a pravac se nastavlja prema Mariboru te granični prijelaz Šentilj (SLO/A)prema Grazu ili autocestom A1 (E57) prema Ljubljani.

Grad Virovitica sjedište je Virovitičko podravske županije, najzapadnije od pet županija istočne Hrvatske, koja osim Virovitice obuhvaća gradove Slatinu i Orahovicu te općine Pitomača, Špišić Bukovica, Lukač, Gradina, Suhopolje, Voćin, Sopje, Čađavica, Nova Bukovica, Mikleuš, Zdenci, Crnac i Čačinci. Grad Virovitica obuhvaća područje od 178,4917 km2 sa 11 naselja: Čemernica, Golo Brdo, Jasenaš, Korija, Milanovac, Podgorje, Požari, Rezovac, Rezovačke Krčevine, Sveti Đurađ i Virovitica.

Starije paleolitsko stanovništvo nestalo je relativno brzo, a zamijenilo ga je mlađe i naprednije neolitsko. Ta novija populacija bavi se isključivo poljoprivredom i stočarstvom, a prebivaju u prvim stalnim selištima s malim nastambama u obliku pletara ili busara, koje su često poluukopane u zemlju. Najstarije naseobine ljudi na virovitičkom području susrećemo u obližnjem brdskom zaleđu Bilogore. Paleolitski ljudi bili su lovci ili sakupljači hrane, a kretali su se prostranstvima od brdskih lokaliteta do šumskih lovišta u blizini rijeke Drave. Zimi su odlazili dalje na zapad do svojih pećinskih skloništa u kojima su uz vatru i prikupljene zalihe, čekali da prođe zima.Na terenu oko današnje Virovitice u vremenu prethistorije, živjela su razna ilirsko panonska plemena, o kojima danas ponešto znamo isključivo preko arheoloških nalaza. Prve sigurnije informacije o ovdašnjim plemenima i naseljima, donose antički zemljopisci. Tadašnjim panonskim krajolicima oko rijeke Drave dominirale su i dalje, prostrane hrastove šume, i gotovo neprohodne močvare. U 6. Stoljeću, u ovdašnje krajeve su počeli pristizati Slaveni i Avari. Od važnijih događaja koji su se tada zbili, treba spomenuti pobjedu Hrvata nad Avarima, i od tog trenutka na čitavom prostoru savsko-dravskog međuriječja, dominiraju Slaveni.

U zatvorenim srednjovjekovnim vlastelinstvima, stanovništvo se slabo obnavljalo novim doseljenicima, pa su tu negativnu pojavu, ugarsko-hrvatski vladari pokušavali izmijeniti izdavanjem pisanih povelja, na temelju kojih su pojedina veća selišta dobivala status povlaštenih trgovišta s odgovarajućim slobodama. Kralj Bela IV. 26. studenoga 1242. Godine izdao je u Virovitici Zlatnu bulu kojom je Zagreb dobio status slobodnoga i kraljevskog grada. U latinski pisanim ispravama 13. stoljeća, Virovitica se spominje u obliku Wereuce, Wereuche, Veruche ili Verouche, pa se smatra da se na jeziku tadašnjih hrvatskih starosjedilaca izgovarala kao Verevče. Taj je naziv Virovitica dobila najvjerojatnije prema potoku koji je silazio s obližnje Bilogore i protjecao pored samoga naselja. Danas se taj potok zove Ođenica. Virovitičko područje i okolna mjesta tokom XV.st. obilježile su seljačke bune sve do najezde i napada Turaka u XVI.stoljeću. Tako je do kraja 16. stoljeća, Virovitica dobila tipičan izgled turske kasabe. Nakon oslobođenja Virovitice od Turaka, ubrzo su oslobođena okolna mjesta.
Razvoj Virovitice i njezina kotara odvijao se i tijekom prve polovine 18. stoljeća vrlo sporo. Da pospješi gospodarski napredak ovog dijela Podravine, kralj Karlo VI počeo je prodavati zemlju stranim velikašima. Dolaskom na vlast Marije Terezije, virovitičko vlastelinstvo dolazi u posjed feudalca Marka Pejačevića, a preko njegovih potomaka, naslijedio ga je grof Josip Pejačević. Pejačević je dao isušiti močvaru Rogovac i zasaditi velike voćnjake, uzgajao je ribu u uređenim ribnjacima, osnovao je dobro uređene vinograde te dao naseliti mnoge, do tada puste virovitičke lokalitete. Pejačevićev dvorac i park, nalaze se i danas u samom središtu Virovitice i spadaju u kategoriju najljepših kulturno povijesnih znamenitosti ovoga kraja, na čega su Virovitičani posebno ponosni. Park je danas omiljeno okupljalište Virovitičana, željnih odmora u prirodi. U njemu se nalaze impozantna stabla, stara između 150 i 180 godina, a neka možda i više od 200 godina. Park oko dvorca, zaštićen je kao spomenik prirode (spomenik vrtne arhitekture – park) i sadrži 88 biljnih vrsta.

Od kulturnih manifestacija danas u Virovitici krajem srpnja i tijekom kolovoza svake godine, a povodom dana grada Virovitice, 16. kolovoza tj. dana svetog Roka, zaštitnika grada, u Virovitici se održavau brojne kulturne i športske manifestacije uz obilje koncerata ozbiljne i zabavne glazbe. Također se održavaju brojne izložbe, promocije knjiga itd.Raspodjela stanovništva iz popisa 2001. godine prikazana slijedećom shemom pokazuje da je gotovo 70% stanovništva koncentrirano u Virovitici. Tradicionalna manifestacija grada Virovitice je mjesec prosinac koji je rezerviran za kulturu u kojemu se održavaju brojne kulturne manifestacije kao što su: predstavljanje knjiga, izložbe, kazališne predstave za odrasle i djecu, koncerti klasične glazbe i tradicionalni novogodišnji malonogometni turnir kluba MNK Virovitica.
Virovitica je mjesto i grad onih posjetitelja koji ciljaju na vikend odmor i provođenje vremena u prirodi. Idealan u rano proljeće, za uživanje na suncu, šetnju glavnim gradskim trgom, istraživanje lokalnih ulica, mjesnih običaja i višestoljetne Virovitičke tradicije i kulture.
Gradsko kazalište- Virovitička kazališna tradicija održala se i u teškim vremenima kada su se u drugim gradovima kazališta gasila i to zahvaljujući potpori koju su joj davali građani Virovitice. Kazališni umjetnici vraćali su kvalitetom. U više od šest desetljeća postojanja priredili su više od četiri stotine premijera i odigrali preko 8000 predstava. Danas se ustalila brojka od šest premijera i oko 200 predstava u sezoni. Polovica predstava odigra se u Virovitici gdje, statistički gledano, svaki građanin barem jednom godišnje pogleda predstavu, a ostale igraju u svim ostalim dijelovima Hrvatske, ali i izvan nje. Kod odabira premijernih naslova jednaka pažnja posvećuje se djeci i odraslima. Takva repertoarna politika, unazad petnaestak godina, Kazalištu Virovitica omogućuje sudjelovanje na gotovo svim hrvatskim kazališnim festivalima.

Muzej grada- smješten je u središtu grada, u dvorcu Pejačević koji je smješten u Gradskom parku. Nalazi se na Podravskoj magistrali koja prolazi kroz centar Virovitice. U njemu se čuva brojne vrijedne kulturno-povijesne,dokumentacijske, etnografske i likovne zbirke uz zanimljive arheološke nalaze. Od željezničkog kolodvora potrebno je 20 min (pješice) i 5 min od autobusnog kolodvora (pješice). Stručno vodstvo organiziramo za sve posjetitelje, veće grupe i grupe izvan radnog vremena, ali ih je potrebno dogovoriti telefonom. Moguća su vodstva i na engleskom jeziku. Oko parka i dvorca postoji parkiralište uz naplatu. Dopušteno je fotografiranje i snimanje samo jednog dijela građe, uz prethodni dogovor s kustosom. U zapadnom dijelu podruma dvorca Pejačević uređen je restoran “Dvorac”, koji radi od 8 do 23 sata, petkom i subotom d 8 do 2 sata, a nedjeljom od 10 do 23h.Vrijeme rada muzeja je ponedjeljkom i petkom od 11,00 do 14,00h, te utorkom, srijedom i četvrtkom od 13,00 do 19,00h. Također muzej je otvoren i subotom od 10,00 do 13,00h.

U današnje vrijeme izreka da nije bitno što znate već koga znate iz dana u dan potvrđuje svoj smisao. Koliko god mislili da je znanje po sebi nekada dovoljno da postignete ono što želite, i da je za uspeh dovoljno da neko primijeti kakvim umijećem i vještinama u vašoj struci baratate – priča se tu ne završava.

Povezivanje sa drugim ljudima, upoznavanje, komunikacija i razmjena informacija i ideja postala je jednostavno potreba današnjeg života i poslovanja, koja je u posljednjim godinama sve više i više izražena. Sve je manje profesija koje vam dozvoljavaju da funkcionirate bez razrađene mreže poznanika i prijatelja, a i ako dozvoljavaju vidi se razlika između ljudi koji su sposobni da se sa ljudima iz struke povežu i efikasno komuniciraju, samim time i napreduju te onih koji nisu

Često se mnogi žale da to nije fer i osjećaju iskreno povrijeđeni u ovakvim situacijama, shvaćajući da možda realno imaju mnogo više stručnih znanja i sposobnosti u nekom polju od kolege koji je brže napredovao, međutim nisu samo stručna znanja ono što je bitno, osobine ličnosti su druga komponenta koja će u mnogim situacijama pretegnuti u odnosu na stručnost.

Ekstrovertnost i introvertnost su dimenzije ličnosti koje se nalaze na suprotnim krajevima a opisuju se na koji funkcionirate prije svega u sferi socijalnih kontakta i usmjerenosti prema samom sebi ili prema svom okruženju. Ekstrovertna osoba voli dinamično okruženje, energiju prikuplja putem društvenih kontakta, komunikativna je, lako stupa u konverzaciju, ne smeta joj da je u centru pažnje. Introvertna osoba je više usmjerena ka samom sebi, i zadovoljstvo pronalazi u aktivnostima koje obavlja sam,eventualno u društvu bliske osobe.

Introvertnu osobu ne treba miješati sa stidljivom osobom jer te dvije stvari nisu identične. Stidljiva osoba osjeća anksioznost, uznemirena je i nervozna u situacijama koje joj ne prijaju, može imati želju da se druži i bude okružena ljudima ali je to zbog osjećaja stida potisnuto. Introvertna, sa druge strane, nema problema sa anksioznošću, često je i sjajan komunikator u situacijama kada baš mora da to radi, ali jednostavno nije zainteresirana da ima i održava veliki broj kontakta, a previše dinamično okruženje ga zamara i crpi mu energiju.

Danas, kada se komunikativnost, kontakti, sposobnost pregovaranja i slično visoko vrednuju, jasno je da su ekstroverti samim tim što su takvi kakvi jesu u prednosti. U prednosti su jer poznaju mnogo ljudi, u prednosti su i kad ih ne poznaju jer će lakše uspostaviti kontakt, u prednosti su često čak i prilikom prijema za posao. U društvu u kome je sposobnost komunikacija tako visoko cijenjena, introvertnost gotovo da je počela da se smatra manom.

Međutim uz malo vježbe i strpljenja i introvertna osoba može da bez problema nauči odnosno da počne efikasno uspostavljati kontakte, upoznaje se i komunicira sa ljudima u različitim situacijama.

1. Budući da interakcija sa ljudima za vas nije motivacija, shvatite networking kao investiciju a ne kao nužno zlo.
2. Koliko god željeli izbjeći sva moguća društvena događanja potrudite se da ni jedno ne propustite. I pored toga, zadajte sebi cilj da razgovarate i razmijenite vizitkarte sa barem jednom nepoznatom osobom. Jednom kad probijete led, povećajte broj.
3. Razmislite unaprijed o temama za neobavezan razgovor. Da, znam kako ovo smiješno zvuči ali jedan od problema introverta je upravo taj što im teme ne dolaze lako i spontano i nekada prosto ne znaju što bi pričali sa drugima.
4. Smislite kako ćete se predstaviti drugima. Introvertne osobe ne vole mnogo govoriti o sebi ali suština poslovnog povezivanja je upravo da se predstavite drugima i to uradite na odgovarajući način koji nije ni previše zadržan ni previše nametljiv.
5. Iskoristite svoje prednosti. Introvertne osobe ne pričaju puno o sebi ali su dobri slušatelji, a ljudi vole da ih slušaju. Slušajte sugovornike pažljivo i dajte im odgovarajuću povratnu informaciju po potrebi. Također ukoliko razgovor nije fokusiran direktno na vas osjećati ćete se vjerojatno prijatnije, naročito ako ste početnik.
6. Obucite odjeću u kojoj se dobro osjećate. Posljednja stvar o kojoj želite razmišljati je da li vam je dekolte prevelik, suknja prekratka, kravata previše stegnuta ili odijelo tijesno.
7. Bitna je kvaliteta ne samo kvantiteta. Nemojte upoznati sto novih ljudi. Upoznajte se sa jednom osobom koja ima puno kontakata u oblasti koja vas zanima. Promatrajte što ta osoba radi, kako komunicira i uspostavlja kontakte i učite od nje.

Sve ovo važi i za stidljive osobe, s tim da je njima često koristan praktični trening i radionice u kojoj će recimo vježbati kako da se odviknu od straha od javnog nastupa. U slučaju da postoji prevelika nervoza i anksioznost možda nije loše obratiti se i terapeutu da bi se pronašao i otklonio uzrok problema. U svakom slučaju, glave gore! Ekstrovertno ponašanje i komunikacija se mogu i naučiti, pa iako za razliku od ekstroverta vjerojatno nikada istinski nećete uživati, barem vas u današnjem okruženju ove osobine neće kočiti u daljem profesionalnom napredovanju.

Koliko ste sretni? Koliko ispunjavate svoje želje i potrebe a koliko je vaš život podređen ispunjavanju raznih uloga u kojima se nalazite i u kojima nekada gubite identitet postajući Majka, Poslovni čovjek, Supruga, Pater Familias..?

Sve ono što je poželjno raditi, kako bi trebalo da živite i ponašate se, norme i nepisana pravila sve to utiče na formiranje vaših životnih uloga i toga kako se u njima snalazite i osjećate. Znate već da li ste udati, oženjeni, zaposleni, družite se sa ovim, izlazite sa onim, radite ovakav ili onakav posao, imate ili nemate djecu, pritisak sredine, naročito kada dolazi od nama bliskih osoba može imati veliki utjecaj na nas, toliki da podlegnemo tom pritisku i nađemo se za koju godinu zarobljeni u ulozi i na mjestu na kome nismo sebe vidjeli ranije…

Ti utjecaji su toliko jaki da će im veliki broj ljudi vremenom podleći potiskujući svoje unutrašnje impulse za nečim drugim i različitim od očekivanog ne bi li izbjegli osude familije i okruženja, radeći ono što po procjeni drugih ne priliči njihovom spolu, godinama, statusu itd.

Nemojte čekati da zaista bude prekasno za neke stvari! Dozvolite sebi da uradite ono što želite, da ispunite san koji ste imali, neka je i najluđi i najopasniji na svijetu, nemojte se stalno osvrtati i tražiti odobrenje od okruženja za ono što raditi i gurati svoje snove pod tepih samo da bi izbjegli osudu, Pa od koga? Da li vam je to ZAISTA bitno?

Očekivanja su konstrukcija koju vam nameće društvo, vaše okruženje i koja nas ako se prepustimo zarobe u okviru nevidljivih granica koje što više vremena prolazi manje i manje snage i entuzijazma imamo da pređemo. I ma koliko te granice bile nevidljive tu su poput staklenog zida koji smo sami sebi postavili i u koji udaramo. Ali to nisu STVARNE prepreke, jer su stvarne prepreke samo u nama i načinu na koji mi sami razmišljamo i pristupamo životu.

Naše granice su u našim glavama, pravimo ih sami daleko više nego što ih itko drugi može napraviti. Izbacite iz glave ono što će selo reći (jer će uvijek nešto da kaže…), pogledajte u sebe i prepoznajte koje su od životnih uloga vaš izbor a koje su vam nametnute i radite onako kako osjećate da treba.

I ako već treba da žalite, onda žalite zbog toga što ste nešto uradili, a ne zbog svega što ste u životu propustili uraditi.

Imam veliki problem zbog groznog lajanja pasa. Živimo u stanu u stambenoj zgradi i drugi stanari su mi se više puta žalili zbog buke. Ako ne pronađem drugo rješenje, morat ću se odreći pasa. Ima li tu pomoći?

Lajanje je normalno ponašanje kod pasa. Neke pasmine laju više, a neke manje – prema tome za što su te pasmine bile korištene u prošlosti. Zato što imate dva psa, dovoljno je da jedan počne lajati, pa da mu se drugi pridruži. Dakle, Vaši psi nikada neće prestati lajati, ali se odgovarajućim postupcima može smanjiti učestalost i intenzitet lajanja.

Prvo i najvažnije pravilo je da psu ne odgovarate na lajanje. Psi su vrlo društvene životinje, i naučeni na život uz čovjeka, pa ako Vi njima nešto pričate, i oni će Vama odgovoriti. Nadalje, psi vrlo brzo nauče da lajanjem privlače Vašu pažnju, odnosno uvijek ih pogledate i nešto im kažete, pa će ponekad lajati kako bi im posvetili još malo više vašeg vremena. Bilo bi dobro da svoje pse vodite u dugačke šetnje, i to na onakva mjesta gdje mogu slobodno trčati. Nakon duge šetnje, psi će biti umorni i manje nervozni, pa će se odmarati i manje lajati.

Zatim biste trebali utvrditi razloge zbog kojih Vaši psi počinju lajati. Kada budete znali što ih potiče na lajanje, onda ćete ih moći preduhitriti, odnosno privući im pažnju prije nego počnu lajati. Bilo bi dobro da nauče osnovne naredbe (dođi, sjedni i sl.) i da ih na taj način zaustavite u namjeri da laju. Ako već počnu lajati, tada bi ih trebali naučiti naredbi „tišina“ ili „šuti“. Naučiti psa tim naredbama možete sami, prema uputama u knjigama o kućnim ljubimcima, ili možete zatražiti pomoć trenera.

Dvije stvari koje Vam ne bi preporučila za pomoć s pretjeranim lajanjem su ogrlice protiv lajanja i operacija glasnica. O ogrlicama postoji vrlo različito mišljenje među znanstvenicima i onima koji ih koriste, ali s vremenom se psi na njih naviknu i onda više nisu korisne. Operacije glasnica umanjuju kvalitetu života psa, čine ga frustriranim, a nakon nekog vremena psi ponovno promuklo laju. Ipak, ne vjerujem da bi mogli pronaći veterinara koji bi to bio spreman učiniti psu.